Tuzna sam. Imam bebu od 10mjeseci i razvodim se.dala sam sve da spasim brak ali ne ide. Trudim se biti bolje volje zbog djeteta, ali ne ide.najteze mi je kad smo u setnji pa vidim potpune obitelji, place mi se svaki put kad vidim oca s djetetom. Moj sin ce to imati samo povremeno.tradicionalan sam tip i nikad se nisam zamisljala kao razvedena ni samohrana majka.takoder u mojem drustvu nema razvedenih.otkad mi se ovo dogada udate prijateljice me ne pozivaju na druzenja, pa sam i ja njih pocela izbjegavati.neudate prijateljice nekad sretnem no imamo drugaciji zivotni ritam i teme pa su to rijeda druzenja.s kim bi se ja kao sama s djetetom trebala druziti? nigdje ne pripadam.cujem da se ljudi kad su djeca starija druze s roditeljima prijatelja svoje djece?uzas.neznam hocu li se ikada moci druziti s parovima, to me samo podsjeca sto sam imala a izgubila. Moj djecak ce s vremenom provoditi vikende kod oca. Cini se dobro vrijeme za naspavati se i odmoriti no vec me strah samoce.kako da prevladam tu tugu i ocaj kad vidim parove?zbog toga mrzim i djecje rodendane i rodbinska dogadanja.tuzna sam.zavidna i imam veliku prazninu u srcu.molim savjet kako ostvariti normalan drustveni zivot
Anonimni korisnik
Tuzna sam. Imam bebu od 10mjeseci i razvodim se.dala sam sve...
Hej, slobodno nam se obrati
Imaš pitanje vezano uz ljubav, bolne mjesečnice, što da dalje napraviš u životu, poslu?