Sada mi je 21 godina. Od svojih 15 godina imala sam velikih problema sa svojim roditeljima doma: tata se htio rastati, mama nije htjela i tu su nastali problemi. Ja sam ih 3 godine doma gledala kako se ubijaju, tuku, kako mama radi samoubojstvo par puta... sve me je to unistilo. Tata je pokupio svoje stvari i otišao, mama je ostala ista, sustavno i dan danas ubija psihički mene i brata. Mrzi cijeli svijet, želi smrt mom ocu i mrzi njegovu drugu ženu. Oni se nisu vidjeli 3 godine, jer da se vide, mama bih nasrnula na njega, pokušala bih ga ubiti i to tako ide u nedogled. Nikada tome kraja... Ja sam duševno obolila od svega toga doma, a brat je obolio na živce... Živimo tako kako živimo, osuđena sam na to... U velikoj sam depresiji, neznam šta bih sa sobom, tonem svaki dan sve više i više. U međuvremenu sam imala dečka, koji me jako povrijedio, fizički i psihički maltretirao, varao... uništena sam jako! Imam dečka s kojim sam sada godinu i 8 mjeseci. Nisam ni bila svjesna koliko su mi roditelji toliko lošeg napravili dok nisam bila s njim. Sada imam osjećaj da sve ove negativne emocije koje imam, iskaljujem na njemu. Ništa mi ne paše, stalno se svađam s njim, kad nekuda ode poludim...ubiti, sve mi smeta, nekada radim problem gdje ga nema, nikada nije dovoljno dobar prema meni, sve mora biti po mom, svaka me sitnica razljuti i sve me oko njega živcira. Istina je da je on na početku veze napravio par stvari koje su me povrijedile, ali od toga je prošlo dugo vremena, od toga sam se već trebala ohladiti. Ja tog čovjeka jako volim, ne želim ga izgubiti, a svaki dan svojom velikom depresijom imam osjećaj da ga sve više i više gubim. Ne želim to, želim biti s njim, želim da se on osjeća sretno samnom... Ne želim biti kao svoja mama! Molim vas, pomozite mi da se izvučem iz sveg ovog... Nemogu sama, osjećam dno i još ako ostanem bez njega, nema mi povratka... Nemam volje za životom! Nikuda ne idem, s nikim se ne družim, sve sam svoje prijatelje izgubila zbog svoje depresije... Pomozite mi, jer sama više neznam kako bih...