S dečkom sam već dosta godina. Voljela sam ga i htjela budućnost s njime, pa sam se čak preselila u drugu državu. Ima tome 2 i pol godine. U početku sam živjela sama, bilo je tu pomoći od roditelja, nešto dečka, ali onda sam počela padati u neke depresije, imala puno strahova. Biti mlada u drugoj državi i ne imati prijateljstava nije lako. Boljelo me kada bi odlazio od mene na mjesec/mjesec i pol, jer mi je bio pa, jedini kontakt. Uvijek sam bila iskrena s njim, možda čak i preiskrena. Vrijeme je prolazilo, on je to htio, pa sam se preselila kod njega. I sve je bilo ok, više manje do prošlog tjedna kada sam bila u Hrv. i posvađali smo se preko compa. Ja sam mu napravila jednu veliku uslugu, a ispostavilo se da to ne cijeni, i došlo je do žestoke svađe kada sam mu uvrijedila majku, koja je pričala nešto protiv mojih roditelja. Nakon toga mi smo nastavili pričati, 3/4 dana ima od toga, ali nekako manje malo. On se baš nije javljao prvi.. Imala sam čudne snove prošlih dana a i čudne neke osjećaje. Sada trebam otići kod njega, uvijek sam išla ja pola puta, a on bi dolazio po mene sa autom. Sada želi da putujem malo duže ja, jer je njemu teško voziti oko cca.5sati sve skupa u oba smjera. Meni to izgleda kao da me odgurava od sebe, malo po malo, i kao da sam mu teret, a on to opravdava kao da se moram riješiti strahova, da štedimo, da me voli i da neka probam shvatiti, ali meni to izgleda kao da me ne voli. Još uvijek se osjećam kao stranac i imam neke strahove, ali to su normalni strahovi po meni, ali on to više nežli razumijeti. Nije problem sa moje strane u novcu, čak sam mu ponudila novac samo da dođe po mene na staro mjesto, ali neželi. Mojim roditeljima je jako pao u očima i neznam više kako da se postavim.