s dečkom sam bila 4 i pol godine u vezi. Dobroj vezi, jer je sve do neki dan išlo glatko, savršeno, sigurno i puno povjerenja i ljubavi... Bila sam uvjerena da ćemo trajati zauvijek, da ću se udati za njega. i vjerovala sam mu bezuvjetno... vjerovala sam u njega više nego u sebe. I onda sasvim neočekivano mi je preko telefona rekao da prekida samnom. (Naime zadnjih 8 mjeseci živimo u različitim gradovima zbog posla ili nezaposlenja) U šoku sam i ne mogu doći k sebi... Kad sam to čula pozlilo mi je i malo mi je falilo da se ne srušim... Šok zato što nije bilo nikakve naznake, šok zato što mi je rekao da me prestao voljeti... ok cmizdrila sam dva dana kao kišna godina jer me jednostavno izbrisao iz svog života i naravno u mom ostavio jednu ogromnu prazninu jer ne samo da mi je oduzeo sebe, oduzeo mi je sigurnost koju sam nalazila u našoj vezi, povjerenje, vjeru u nešto, sreću... Ostavio me i sad se osjećam kao da jedva hodam po nekoj klimavoj dasci dok svijet oko mene sasvim normalno funkcionira. Ne mogu se skoncentrirati na ništa, tupa sam potpuno. tijekom dana se mogu kontrolirati i biti normalna, ali snove ne mogu kontrolirati. Uporno sanjam neke scenarije u kojima me on na neki način opet ostavlja... Ne želim plakati za njim. Jasno mi je da me čovjek ne voli i to razumijem. Brine me to moje stanje koje ne mogu kontrolirati jer je na meni nekoj nedostupnoj razini. Moje pitanje je koliko treba vremena za oporavak, nakon što vas netko samo tako ostavi... Osjećam se emocionalno osakaćeno... kao da se hvatam za bilo kakve misli ili ljude ili aktivnosti samo da ne počnem razmišljati o tome... jer ako počnem imam osjećaj kao da ću se utopiti u svemu tome i ostati u začaranom krugu tuge i ludila... Što da radim?