Pucam po šavovima jer me muž izluđuje. Prije braka dogovor oko podjele poslova je bio da neće biti 50:50, nego 60:40. Pristala sam na to da ne radi baš koliko i ja, računajući da bolje išta nego ništa. Ali... Isprva je išlo tako, dok sam radila. Onda sam godinu i pol dana bila nezaposlena i preuzela sam sve poslove. On bi se rijetko kad uključio s nečim, najčešće da usiše podove. Trebao je jednom tjedno, no nekako bi se to uvijek razvuklo na jednom u 2 tjedna, a nekad čak u 3. Sad je opet situacija da radim, odnosno uskoro ću početi raditi svaki dan. Najavila sam mu da se vraćamo na stari režim, s time da osim da svaki dan on opere suđe i da usisava bar jednom u 2 tjedna, očekujem da uskoči ako još nešto treba a ja ne mogu stići. Naoko je pristao, no mijenja raspoloženje iz dana u dan. sad izmišlja da mi je popustio oko puno toga i navodi primjere: mora maknuti sa stola nakon što pojede (najčešće jedemo odvojeno jer smo rijetko kad zajedno u vrijeme obroka), mora zatvarati vrata ostave iza sebe (ostava je odmah pokraj male kuhinje i ako se ostave vrata otvorena ne može se prolaziti kroz kuhinju, tijesno je, a vrata i zaklone prozor koji daje svjetlost), te je morao promijeniti naviku da se tušira samo ujutro (ja tražim da se tušira kad dolazi navečer u krevet). Govori mi da gazim po njemu, da stalno nešto tražim što nije morao dok je živio s mamom (a mama ga je toliko razmazila da kad bi samo nešto napravio, pljeskalo se kako je dobar), da izigravam žrtvu kad on nešto neće uraditi. Sto puta se svađamo oko takvih stvari, u tome trenu sam jako ljuta i osjećam poriv za agresivnošću (no obuzdavam se, naravno, i kažem mu neka se skloni ili se ja sklonim). Nakon takvih svađa dođemo do primirja, naoko se dogovorimo, a onda njemu dođe kao nekakva žuta minuta, ili kao da đavo uđe u njega, i opet počne po svome. Što da radim? Ako neću pospremati, njega to ne dira jer je navikao na nered i mogao bi mjesecima gledati prljav stan. Da neko vrijeme ne kuham, ništa ne dobivam jer on ionako ima kuhano na poslu, a ja nemam nigdje i naravno da moram kuhati. Ne radi ni one "muške stvari" po stanu. Lusteri nam već godinu i pol dana stoje po podovima soba, nikako da ih montira.