Prije 4 godine upoznala sam jednog dečka s kojim je uslijedilo dopisivanje, viđali smo se, te se sve odigralo tako da smo i spavali skupa. Nikad nismo razgovarali o nama i da li ćemo ući u vezu. Ja sam tada bila preokupirana zadacima na novom poslu, on je imao skoro isti problem i jednostavno smo se razišli, bez ikakve drame, ljutnje. Ponekad bi se susreli u gradu, pozdravili, jednom je zastao i pitao kako mi ide u životu. Nakon njega imala sam dvije kratke vezice, ništa značajno, on je isto bio zauzet, pa slobodan, isto ništa konkretno. Nedavno smo se opet sreli i nekoliko puta završili skupa. Ali osjećam da nismo opet ništa postigli, da se ponavlja prošlost odprije i da se razilazimo. Zbunjuje me. U jednom trenutku kad se vidimo pokazuje interes za mene, zezamo se, lijepo nam je, maštamo gdje bi mogli ići, što bi radili, kakav bi nam život mogao biti i sve je lijepo. Potom prođe tjedan dana i on se ne javi. Zatim opet dođe njegova poruka i pita me kako sam, dopisujemo se, dogovorimo opet susret, a onda sve isto ukrug... Ne znam što napraviti, da li trebam sasjeći to viđanje dok se moji osjećaji prema njemu nisu pojačali ili pustiti da sve ide nekim tokom pa kako poslije ispadne? Ne želim da me netko voza, a što on želi, nažalost ne mogu pročitati. No, sve više sam sigurnija da mi se počinje više sviđati, ali se bojim kako će sve ispasti, jer ne želim ostati povrijeđena. Oboje smo u kasnim dvadesetima i htjela bih nešto sigurno i stalno. Da li je netko bio u sličnoj situaciji, može li mi dati bilo kakav savjet? Ima li smisla vraćati se nekome s kim prvi put nije bilo dovoljnog klika da se rodi nešto više?