Prava ljubav? Postoji? Ma znate ono.... sve one bajke koje su nam čitali kad smo bili mali..... i živjeli su do kraja života sretno zajedno. Ili danas u svakoj vezi moramo pregrmit neku prevaru, neko petljanje s drugom ženom? Kao da se to podrazumijeva? Daš im svoje srce, ljubav.... a ti muškarci ko da su osakaćeni za bilo kakve osjećaje... a s njima smo jer se u biti bojimo bit same i jer želimo samo da nas neko voli, neko normalan... ko da tražimo superheroja pa ga nema nigdje. Zar su stvarno žene tako prezahtjevne? Uhvatilo me malo eto razmišljanja... ah znate i same u čemu je problem vjerojatno, nikako da nabasam na onog pravog. il barem normalnog. a baš takvi ko da su u zemlju propali...