Pozdrav svima! Zanima me vaše mišljenje da li je normalno da osoba sa 36 godina nakon 15 godina braka počinje žudjeti za samostalnošću? Naime, radi se o tome da je gotovo kroz sav moj život odluke koje se tiču mene donosio netko drugi. U početku su to naravno bili roditelji koji su smatrali da je za mene bolje ono što oni misle, a u stvari napravili su od mene nesigurnu i neodlučnu osobu bez imalo samopouzdanja. Kako bi se što prije maknula od njihove prevelike brige našla sam dečka (sada mog supruga) i vrlo mlada se udala. Sad mi se čini da sam time samo upala u novu klopku. Većinu stvari donosio je moj suprug i rješavao probleme umjesto mene jer sam mislila da on to zna puno bolje. Sa svim sam se slagala. Sad sam se od svega toga umorila. Počeo me gušiti takav način života. Uvijek sam bila zaposlena što smatram velikom prednosti. Jednostavno već neko vrijeme priželjkujem postati neovisna o svima i svemu. Htjela bih se napokon buditi kad ja hoću, nazvati kada i koga ja hoću, doći kući kada ja hoću, ne opravdavati svaki moj korak itd. Ali, imamo dijete, ne mogu samo tako sve ostaviti kako bih sebi udovoljila jer se možda malo kasno probudila moja želja da uživam u životu bez muškarca koji mi postaje sve veći teret. Mislite li da sam odjednom sebična i neodgovorna, da se ponašam nezrelo? Kako bi vi riješili ovu nedoumicu a da napokon učinite nešto za sebe?
Anonimni korisnik
Pozdrav svima! Zanima me vaše mišljenje da li je normalno da...
Hej, slobodno nam se obrati
Imaš pitanje vezano uz ljubav, bolne mjesečnice, što da dalje napraviš u životu, poslu?
Odgovor stručnjaka
Poštovana gospođo,Od najranije mladosti živjeli ste u pasivno ovisnom odnosu prema roditeljima što je uvjetovalo vašu osobnu nesigurnost i nesamostalnost. Čak niti u adolescenciji, kada obično izbija bunt prema roditeljima i njihovim životnim stavovima,vi se niste usudili pobuniti već ste i dalje bila poslušna i dobra kćer. Udajom ste u muža preslikali odnos sa roditeljima, te je tada on postao glavni autoritet. Taj odnos ne samo da je opterećujući nego je u stanovitom smislu i ugodan jer za sve što se zbivalo u vašem braku bio je odgovoran on, a ne vi. Prema tome, vi ste i dalje imali ulogu dobre i poslušne sada ne kćeri nego žene. Iznenadili ste se kada se u vama javila potreba za neovisnošću i samostalnošću, što bi moglo značiti da se javila zakašnjela adolescencija. Ili su vaše fantazije o osjećaju samostalnosti nerealne jer obzirom na dosadašnji obrazac življenja pitanje je koliko ste u mogućnosti skupiti hrabrosti da fantazije i realizirate. Drastične separacije nisu preporučljive već bi postepeno u situaciji u kojoj se nalazite trebali skupiti hrabrosti za promjenu svoje uloge u koju ste se sami stavili i u krugu obitelji početi samostalno donositi odluke iza koji ćete stajati i ne bježati od suočavanja sa posljedicama eventualno pogrešno donešenih odluka. Obzirom da ste sve ove godine zaposlena osoba vjerujem da znate donosti samostalne odluke i da imate hrabrosti preuzeti odgovornost za učinjeno, te tu sliku poslovne žene pokušajte preslikati i u privatnom životu, u ulozi supruge i majke. Tada neće biti potrebno da se riješite muža tutora.dr Andreja Borovečki-Šimurinamr. sc. dr. Sanja Borovečki-JakovljevPoliklinika Viliwww.vili.hr