Pozdrav svima.. Jako loše se osjećam zadnjih dana, problem leži u mome dečku. Nisam imala momka dosta dugo godina, sve su to bila neka druženja i upoznavanja koja bi trajala neko vrijeme dok me moji "prijatelji", bar su se tako predstavljali, nisu uspjeli osvojiti. Iako bih ja na početku zadala granice oni bi se i dalje trudili, i bezuspješno. Nakon toga bi odustali i svatko svojim putem. Nisam imala puno iskustva,ali sam ih na vrijeme pročitala i znala što smjeraju. Imali su izvrsne taktike zavođenja i ophođenja. I tako su moje sumnje prema muskom rodu rasle iz dana u dan, pa čak iz godine u godinu... Svi su se pitali kako to da nemam momka, znate već, takva cura, pa što čekaš, a tako lijepa i pametna.... Uglavnom ja sam uvijek bila sumnjičava, ali dozvoljavala sam im da mi priđu i izrazila zainteresiranost ako to osjećam ili neizainteresiranost, ako je prisutna, ali bez obzira na sve oni bi se trudili osvojiti me, jer sam bila poželjna i nisam imala nikad momka. Sve to trajalo je do prije dvije godine, kada sam upoznala svog sadašnjeg dečka. Jednostavno sam osjetila da je to ono što sam čekala cijelo vrijeme, ali i dalje je bila prisutna sumnja koja me i dalje proganja, mala doza ali je prisutna. Kako smo se upoznavali sve je išlo kako treba...izražavao je želju da upozna moje roditelje i zvao bi mi kod sebe da bi i njegovi roditelji idalje mene pozivali na kavu i sl. Upoznao bi me sa svojim prijateljima i pozivao s njima, dok sam ja sušta suprotnost.Ne volim to da ide tim tempom, ali prihvatila sam kad je već izrazio želju.Svi kažu da je bolje izgledam i to on vidi kada smo negdje i prisutna je mala doza ljubomore,ali ne zamjeram to. Dakle, sve izvrsno funkcionira. Nadopunjujemo se i slažemo, pokazuje mi da mu je stalo na mnoge načine, samo što je kod mene uvijek prisutna sumnja kao i kod prethodnih muškaraca, iako s njima nisam bila u vezi. Povjerava mi se po pitanju dosta stvari i iskren je, sve kaže.. Tako i ovaj put..i upravo u tome leži problem! Možda bi bilo bolje da je tajio, jer sam sad i zabrinuta, ali reći ću u čemu je stvar pa vi procjenite! Njemu naime, uskoro dolazi prijateljica na ljetovanje i pitao me znam li nekoga da iznajmljuje smještaj, pa da bi ona iznajmila ako ne znam da će joj reći da sama traži. Ta prijateljica dolazi navodno iz jedne strane države i doći će bas u apartman udaljen 100m od njegove kuće. Sve mi je to rekao, i kao da nemam razloga za moju ljubomoru jer nije njegov tip i da zna da je on zauzet. Mene je to razbjesnilo, i razmišljam kako da obuzdam tu ljubomoru? On se opravdava s time da je ona tu na odmoru par dana, da mogu skupa učit jezik jer ona perfektno govori i da mu može pomoći u pronalasku smještaja kad npr,on ode u tu zemlju itd. Sve mi je to besmisleno, zašto mi je govorio uopće? Imam loša iskustva za razliku od njega i ne mogu na to gledati normalno kao on. Razmišljam o prekidu jer ne mogu živjeti na taj način, muči me to. Da li pretjerujem??? Sam je rekao da je njemu to ok, izaći na kavu nekad, jednom u par mj. ili kada se sretnu, da nema ništa loše u tome. I da, zaboravila sam naglasiti, da ona dolazi sama i to baš u naše mjesto gdje živimo nas dvoje. Nije mi to jasno..pitao je ako hoću s njima na more da odemo nekad, nisam pristala. Dao mi je i svoj facebook račun i da mogu vidjeti poruke itd. Bez obzira na sve , ja sam sumjičava i nepovjerljiva beskonačno kad su u pitanju takvi odnosi. I rekao mi je nedavno kako je shvatio da me obožava i da sam samo njegova. Ja sam na sve njegove komplimente hladna i odbojna ponekad, jer smatram da to i nije uvijek iskreno, pa ispadam nezahvalna. NE znam kako dalje s tom mišlju, da li ovo što je rekao je istina za prijateljicu i kako postupiti? Da li mu sve reći i da mi to smeta.... Nikad se ovo do sada nije dogodilo,a ali ovaj put me razbjesnilo. On već spominje gdje ćemo ovo ljeto nas dvoje, a meni su misli već na sadvim drugom problemu. Pretjerujem li sa ljubomorom? Što učiniti?