Pozdrav svima, imam 25 godina i u sretnoj sam vezi u kojoj imam i malo dijete. Otac mog djeteta je stariji od mene 8 godina i kao otac i kao partner je za svaku pohvalu. Ali... Nažalost postoji jedan "ali". Prije mene je bio 11 godina u vezi s jednom djevojkom s kojom je zadnjih gotovo tri i živio. Kad je mene upoznao, priznao mi je svoju situaciju, a nakon nekoliko mjeseci i raskinuo s tom djevojkom te počeo vezu sa mnom. Razlog njihovog raskida, koliko sam saznala od njihove okoline, je bio u tome što ona nije željela raditi, što im se njezina majka uvijek uplitala u odnos i vodila njihovo kućanstvo umjesto nje, te što je stalno pravila scene i drame kako doma tako i pred njegovim roditeljima i prijateljima, te se čak nekoliko puta pred kraj veze i nagutala tabletama za smirenje. Mom sadašnjem je tog svega već bilo previše i, kako on tvrdi, odlučio je da želi sa mnom i nju zamolio da iseli. Nekoliko mjeseci nakon što je s njom raskinuo smo odlučili pokušati živjeti skupa, što je bilo i više nego super jer smo dosta slični i super se i slažemo i oko svega dogovorimo. Problem je u tome što je on često, možda i ne namjerno, znao uspoređivati mene i nju. Pogađalo me ali sam se kontrolirala sve dok nismo jednom sreli njezinu sestričnu sa suprugom u jednom kafiću, gdje je on doslovce istrčao van i zvao me na mobitel da izađem jer nije želio da nas oni vide. To me jako povrijedilo i iako mi se ispričao već tisuću puta, još uvijek se često toga sjetim i teško mi je zaboraviti. Sve je bilo u redu, dok jednom prilikom nisam saznala da je ta njegova bivša djevojka priča okolo kako ju je on psihički maltretirao i ucjenjivao da moraju živjeti skupa, kako joj je ostao dužan i kako je jedva to od njega naplatila, te da ju je nakon što ju je izbacio, stalno zvao i dolazio u kladionicu gdje radi te ju molio da se nađu i porazgovaraju, a kad ga je odbila da je pravio scene pred njezinim radnim kolegicama i da se sve to događalo dok je doma imao trudnu curu. To me užasno razočaralo jer se ispostavilo da je to bilo u periodu kad je kasnije dolazio kući s posla i bio jako nervozan i čak ponekad i prema meni otresit. Nisam s njim o tome odmah razgovarala jer nekako nisam u to željela vjerovati. Nakon nekoliko mjeseci sam još čula kako je izjavila da sam joj ja prijetila, te kako ju je on uhodio i još nekih gluposti, te sam mu na poslijetku sve rekla. Priznao mi je da je tražila taj neki dug i da joj je odnio na posao ali da su sve ovo ostalo izmišljotine i da se nada da mu vjerujem. Vidim da se trudi biti maksimalno uz mene i naše dijete, ali ta priča i dalje traje jer do mene učestalo dolaze neke pojedinosti. Sve to me užasno smeta i frustrira, jednostavno sam užasno razočarana. Svako malo me nešto podjeti na neku situaciju oko njih dvoje i tad sam u isti čas i bijesna i totalno nesretna, a primjetila sam i da sam prema njemu često hladna i otresita, te da i kad najmanje nije uz mene, da me to povrjedi do suza. Nekad sam bila sretna i nasmijana, a sad sam stalno nervozna, tužna do suza i osjećam se totalno usamljeno. On me traži i da razgovaramo i da mu kažem kako da ispravi, ali jednostavno ne znam više što bih rekla. Previše razmišljam o toj njegovoj i njihovoj vezi i to me sad već zbilja izluđuje, a ne znam kako da se tog riješim. :-(