Pozdrav!

Patim za svojom prvom pravom ljubavi već 4 godine. Počeli smo hodati kad sam ja imala 16. a on 18. Prije njega imala sam jednog partnera, dok sam ja njemu bila prva. Bili smo zajedno samo 7 mjeseci ali zaljubila sam se (nažalost vjerujem da) za cijeli život. Najgore od svega je što nije bio toliko dobar prema meni, često se ljutio na mene radi sitnica, a uostalom, znate kakvi su tinejdžeri. Ipak, nalazili smo se i poslije toga sve do prošle godine, kad sam ja to odlučila prekinuti. Čak sam ovo ljeto započela i novu vezu (prvi put poslije njega) s dečkom koji se toliko zaljubio u mene, koji je predivan prema meni i s kojim sam imala odnos za kakav nisam ni sanjala da postoji. Prekinula sam to jer se ja nisam zaljubila u njega. Sve mi je prestalo imati smisla. Toliko se krivim što se nisam zaljubila u njega, bila sam i u nekoj vrsti depresije 3 tjedna, jedva sam se uspjela trgnuti iz toga.. i dalje se viđamo ali vidim da bježi od mene ( s pravom) jer mu je teško što nismo u vezi.

Dok ovaj bivši, otkad smo prekinuli redovito mi se javljao, ove godine sve više i više, da ja njemu falim, pitao me prije mjesec dana da li ima šanse za nas dvoje... da bi mi jučer rekao da je on premlad da bi opet meni stvorio probleme. Kaže da sam ja jedina s kojom je spavao (teško ali vjerujem mu jer su svi u njegovoj obitelji takvi, dosta su religiozni..a i ako nije istina, nije ni važno), stalno me hvali da bi on mene ženio ,bla bla, i onda opet kaže kako je on premlad za ozbiljnu vezu...ali da bi on bio sa mnom.. mislim to me toliko živcira i ubija. Prije nego što me napadnete, meni razum govori 100% da nemam što raditi više s njim, dosta sam bezobrazna prema njemu i ogorčena na njega što si dozvoljava takvo nešto, da me tretira ko svoju igračku...i svjesna sam da bi mi s ovim drugim bilo predivno, ali srce ne bira...još uvijek se stresem dok ga vidim negdje, dok čujem za njega, to je nešto neopisivo, ne znam kako se riješiti tog osjećaja i početi osjećati to za nekog drugog. Sve prijateljice su u roku tih 4 godine imale toliko preobrata u ljubavnom životu, imale su i ozbiljne veze od po godinu, dvije, i prekinule i opet nastavile dalje, opet se zaljubile..a ja sam već dosadna, stojim stalno na jednom mjestu. Za ovog zadnjeg dečka mislila sam da sa mse zaljubila u njega, bila sam presretna, ali onda sam shvatila da sam se zaljubila u ideju svega toga, savršene veze i takvog odnosa. Jednostavno sam pretužna i ljuti me sve to, ne vidim smisla u ničemu. Znam da je glupo i jadno, i da je cijeli život preda mnom, ali takva sam osoba. Da bude još gora stvar, ta moja prva ljubav dogodila mi se prije tatine smrti, a otkad je tata umro ništa ne dopire do mene u potpunosti, ništa mi nema baš nekog prevelkog smisla. Znam da vrijeme liječi sve, da sam mlada još, ali to već predugo traje i polako već znam da sam osoba koja se samo jednom u životu zaljubi. Ista stvar je i sa mojom sestričnom, već 6 godina pati za starom ljubavi i ne može si pomoći.

Stvarno bih se htjela zaljubiti i biti sretrna, ali iskreno bojim se da takvo nešto ne postoji. Kad vidim sretne parove oko sebe, uvijek razmišljam o tome kako kod jednog od njih sigurno ne postoji tako velika ljubav, zaljubljenost kao i kod drugog. Ja jesam zavoljela ovog drugog dečka, ali kao brata, prijatelja, ne kao ljubavnika i dečka. A ovaj bivši stalno mi se javlja i stalno mi priča da bi bio sa mnom, ali ne želim si opet dozvoliti to da patim zbog njega...makar znam da sam još zaljubljena u njega i da se vidim u braku samo s njim, za njega se imam volje sređivati i ići u grad ako znam da ću ga negdje sresti. Živcira me sve to i ljuta sam na sebe do bola, ali jednostavno nejde i nejde. Odem ja van radi sebe, radim stvari za sebe, ali nije to to. Eto.. jednostavno ne znam šta da radim. Stalno mi priča da me prerano sreo, da se on nije iživio (što ja u potpunosti razumijem), i rekla sma mu da bih ga čekala da mi je rekao, ali ja ne želim biti s nekim tko je sa mnom samo zato što sam ja dobra i što sam cura za ženiti, i to sam mu i jučer rekla...a on opet da sam u pravu,m bla bla,, ma užas, preljuta sam i pretužna :(