Pozdrav. Nadam se da ćete mi moći pomoći. Nisam znala koga da upitam ovako nešto,pa sam se odlučila za ovaj portal. Reći ću ponešto o sebi,tek toliko da dobijete neki dojam o meni. Imam 18 godina,idem u Medicinsku školu,povučena sam,dobra,ono kažu lijepa i zgodna cura. Eh sad,ja do sada nisam imala dečka,niti sam se ikada s ikim poljubila. No ajde,ne zamara me to toliko,ono ponekad me uhvati neka nostalgija i samoća,kad vidim kako su svi sretni i imaju svoju bolju polovicu,a ja ne. I zamišljam si u glavi kako bi bilo imati dečka. Nije da nisam imala prilika,jesam i to podosta ,ali u nijednom dečku nisam vidjela ono nešto kao u jednom u kojeg sam zaljubljena/ili sam bila 2 i pol godine. Jedino sam se njim mogla vidjet u vezi,bio bi idealan dečko,san svih snova,prvi sam se put u njega zaljubila u 1. srednjem. Tužno je to što je i on bio/je zaljubljen u mene,a nikada nijedno ništa nije priznalo,i tako smo se razdvojili. Mnogi su loše pričali o meni ,tj.cure,samo da nikada ne budemo skupa,ne znam je li im povjerovao,naravno da to nije istina. One su samo zavidne,po školi me deru onim pogledom. Nismo se vidjeli 5 mjeseci,ja ga nisam zaboravila,ne znam je li on mene. Svaki dan ga se sjetim. Ne znam zašto ga ne mogu zaboravit i krenut dalje,dat i nekom drugom dečku priliku,a ponajprije sebi dopustit upuštanje u nešto s nekim dečkom. Nijedan mi nije dovoljno dobar,kao ovaj. Hoću li ga ikada zaboravit? Kako da prestanem biti toliko stisnuta kad su dečki u pitanju.? Kako da se opustim i pričam normalno s njima? Ponekad si mislim da je najbolje da ostanem sama cijeli život. Ionako su te veze ništa,svaka ima svoj kraj i patnju.