Pozdrav! imam 20 godina. U 11.mjesecu 2011.godine sam imala napadaje panike. Tada sam se javila psihijatru koji mi je dao Cipralex 10 mg i bolje mi je, ali i dalje imam problem sa svojim mislima. Imam dečka već godinu i pol, kojeg sam na početku veze prevarila jer još nisam znala ga upoznala i nisam razmišljala da bi mogli doći do nečeg ozbiljnog i tako dubokog, kad sam se zaljubila u njega i skužila da ne zaslužuje da sam ga prevarila sve bi mi bilo savršeno ali me je to cijelo vrijeme mučilo i grizla sam se u sebi, nakraju nakon 8 mjeseci sam mu to priznala. Mislila sam da mi bude lakše, ali nije..nastavila se ta moja tjeskoba u još većem omjeru. Dečko s kojim sam ga prevarial je moj bivši dečko s kojim sam imala nešto par godina, ali nikad nisam razmišljala o tom da ga volim ili nešto tak, mi smo se više natezali..i nakon kaj sam ja svojem sadašnjem dečku priznala da sam ga prevarila s njim to sam rekla njemu i onda je on meni rekao da nas djeli ljubav ili smrt. odtada su počeli svi moji problemi, počela sam se pitati dali je to tako, pa što onda radim sa ovim sadašnjim dečkom ak s ovim nakraju budem se udala, misli da neželim biti sa sadašnjim već s bivšim dečkom i svem.. I kad sam se sjetila uvijek tog bivšeg dečka sam padala u depresiju, i sve.. A sadašnjeg dečka volim i stvarno bi sve napravila za njega, ali nikako nemogu staviti u prošlost tog dečka s kojim sam ga prevarila, najrađe bi htjela da nisam imala niikakvu vezu prije sadašnjeg dečka i da mi je on jedini.. Ugl, to me je sad nekako razmišljanje o bivšem dečku razmišljanje sam pokušala kontrolirati.. no sadašnju vezu stalno uspoređujem s ostalim svojim bivšim vezama, nemogu se skroz prepustiti, stalno kontroliram i analiziram svoje ponašanje i svoje osjećaje..jedan dan sam zaljubljena i sretna sa sadašnjim dečkom, a drugi dan sam tužna, neznam kako dalje.. imam osjećaj kad mi on pokaže da me voli kao da bježim od te ljubavi i nedam sama sebi otvoriti opet srce, sve analiziram, sve postupke u vezi... a sadašnji dečko misli ozbiljno, upoznao me sa svojim roditeljima, užom i širom obitelji, ja želim jako da uspije ta naša veza i neželim ga izgubiti.. a neznam kako si pomoći kako naći put s njim, normalan, bez razmišljanja, da se prepustim.. jednostavno se bojim, kad se malo prepustim i to skužim, odmah se "stresem" i opet u ukočim, kao da si branim da budem sretna s njim, bježim i bojim se.. i jako se mučim i borim sama sa sobom.. što da radim? nemogu više ovako, a neželim niti ostaviti sadašnjeg dečka..