Pozdrav drage žene ! Moje pitanje možda nekima neće zvučati kao nešto ozbiljno, no nije ni baš lako kad to sve proživiš i kad se trebaš vratit na noge, a ne ide ti, kad te koči u aljnjem funkcioniranju. "Problem" je psihološke prirode, sve je to meni u glavi , a ne znam kako se boriti s tim. Bila sam u vezi koja je trajala 4 godine (imam 22), a prije toga u jednoj koja je trajala godinu dana. praktički, ja sam proteklih 5 godina konstantno bila u vezi, i to baš u ovom razgdoblju života kad se treba najviše "iživit", kad se trebaš naučit funkcionirat sam i biti sretan sam, a ne zbog nečije ljubavi. Sad sam sama već pola godine. Pošla veza bila mi je puna psihičkog zlostavljanja s njegove strane, prvih godinu dana ponašao se lijepo, da bih se ja zaljubila te onda postao posesivno ljubomoran kreten koji mi je branio izlaske, vrijeđao me, lagao mi, otkazivao dogovore, uzimao moj novac da kupi sebi raznorazne opijate i tako dalje..Da, znam da sam bila glupa što sam si to dopuštala, šupendara ogromna , svjesna sam toga. Danas mi to bude smješno...Ali sam nedavno shvatila da je to na mene ostavilo traume. Ja više ne znam što je zdrava veza, iako mi je super samoj, konačno sam naučila uživati i biti sretna...Ali problem je što toliko dobrih dečki priđe, pokuša, a ja uvijek nešto zeznem. ili se jednostavno prestanem javljat...ili sama sebi umislim da nisam dovoljno vrijedna, da sam dosadna, da nisam dovoljno dobra....taj neki strah od veze, taj neki osjećaj gađenja prema vezi...ne mogu to opisati. Odvratan osjećaj u želucu kad pomislim na vezu...sa bivšim sam se dop ugl preko fejsa, ne zbog same društvene mreže već zbog praktičnosti, danas to svatko ima i besplatno je, zamijenjuje SMS skoro...baš preko tih fejs poruka (uz maltretiranje uživo naravno) on me vrijeđao, maltretirao, il se možda uopće ne javljao par dana. mene taj osjećaj tjeskobe i straha još smara kad npr ulazim na fb, poprati me taj osjećaj čekanja njegove poruke i brige da li je odgovorio ili ne, da li je ljut što sam bila vani ,da li leži mrtav pijan u jarku, ili da li je ljut na mene jer ja "nisam dovoljno dobra za njega i on može prekinit kad hoće a ja neću jer sam ja ludo zaljubljena u njega"- prijetnje tog tipa. IAKO JE PROŠLO VEĆ KOLIKO... IAKO NISMO SKUPA VIŠE. Dop se s jednim dečkom, ulazim na fb i poprati me taj sjećaj straha i brige da li je odgovorio (zato jer mi se lik strašno sviđa), ili dok se dop razmišljam da li sam mu dosadna itd. ne znam što mi se događa al kad ovo pišem shvaćam da nisam baš zdrava. zato i pišem anonimno, sram me i prijateljicama se obratit jer na neki način ovo zvuči i smiješno. shvatila sam svoj problem, shvatila sam da sam ja osjećaj ljubavi očito povezala s patnjom, kao da to u paketu skupa dolazi i da je to neprestano patnja i bol što nije ni blizu istini.i da imam strah od toga, iako duboko u sebi ja želim konačno imati zdrav odnos s nekim..:(