Pozdrav drage žene/djevojke, trenutno preispitujem prošli odnos, pa i sebe samu. Bila sam u kraćoj vezi sa jednim dečkom i bilo nam je lijepo dok je trajalo, kao osobe smo kliknuli što se tiče razumijevanja i životnih interesa. Oboje smo prije toga izašali iz dugih veza, ja sam mu je neobavezno javila budući da me duže vrijeme interesirao ali nisam ga dobro poznavala osobno. Počeli smo sa dopisivanjima pa tako i viđanjima, on je preuzeo inicijativu i to mi je godilo. Da pređem na stvar, u tih dva mjeseca nismo imali spolni odnos ali nismo ni bili daleko od toga. Odlučili smo na početku da nećemo brzati s ničime, meni je to posebno odgovaralo budući da nemam iskustva s dečkima osim te duge veze, kod njega to nije slučaj budući da je imao djevojaka prije to ozbiljnije veze. Prepustili smo se strastima i stvari su ponekad prešle te naše postavljene granice. Nakon toga sam se znala osjećati loše u smislu kao da sam se prelako prepustila tjelenoj potrebi. Razišli smo se u ok odnosu, razgovarali smo i shvatili da bez obzira na sve kako funkcioniramo ne možemo dalje jer on je još uvijek navezan osjećajima na prošlu vezu. Ono o čemu ja sada razmišljam je taj naš intimni odnos, jesam li trebala stati na "loptu"? Teško je znati kakav je on utisak stvorio o meni, ali nikad nisam bila ona prijateljica-noći cura, te ne bi ni htjela to biti u buduće. Ne planiram se vraćati u daj odnos jer mislim da je to najpametnije, ali zanima me za ubuduće kako se postaviti. Nedostatak iskustva me dovodi do manjka sigurnosti u nekim odlukama. Trebam objektivane sugestije na sve to, vjerujem da neke od vas imaju bogatije iskustvo no što je moje.
Hvala, budite oštre i iskrene! p.s. imam 24