Pozdrav dame moje. Nedavno sam imala svađu sa suprugom i sad nakon pomirenja ja vise nisam ista. Ne znam sta mi je. Kao da sam se razocarala u njega i to se sad ne moze nikako popraviti.
Naime, on je bio nervozan par dana, kukao kako puno radi (zaista jeste tih dana puno radio, vise neko obicno) i onda je jednu vecer pukao. Poceo se derati kako on ne moze vise, kako ga nervira na poslu to, to i to... kako ga ja ne razumijem, uvijek kad mi se povjeri ja samo kazem ma nije to tako strasno isl. Kad sam pokusala u tom njegovom izlaganju da dođem do rijeci i sad mu savjet kako će riješiti obaveze on mi je nesto opsovao (kasnije se izvinuo i kaze da nije to meni opsovao nego generalno) i isto tako se nesto derao kako ja uopste mogu tako nesto predložiti. Zaista sam se nasla u cudu, nikad nije bio takav. Na njemu ne mogu da poznam da li je to zaista veliki stres na poslu ili je to neki njegov nemir, odnosno da li je pozadina jos nesto sasvim drugo. Razmisljam da mu predložim psihologa ali ne znam koliko ce biti od pomoci. Ja sam zaisza tu za njega i kad god ima problem ja uvijek nudim vise rijesenja i zaista se ukljucim u to sve da bi se rijesilo ali ovaj put je mene krivio za sve. Tu vecer smo kasnije razgovarali, smirio se i kaze da mu je od pocetka samo trebao razgovor. Meni nije jasno sta se to desilo s njim jer ja i jesam od pocetka postavila se da zelim razgovarati, samo kako je on posato bucan i protiv mene, onda sam mu rekla da se tako necu razgovarati. Sad ne poslije tog razgovora navodno sve uredu,,, kazem navodno jer ja sam nekako poslije tog dana drugacija, nisam ga nikad tako dozivjela mada smo u braku 7 godina, bojim se da ne postane cesce takav... ne mogu da ponovno vratim bliskost. Cak sam mu veceras i rekla da da sam drugacija od tog dana, nakon cega se on udaljio i kao ti bi sad opet da pricamo o tome. Ja kazem ne, ne zelim nista da pricam, samo ti kazem da znas da nesto nije ok.
Ja radim isto kao i on, ostajem do kasno, moj posao nista nije laksi i neodgovorniji od njegovog , samo oko njega se uvijek diže prasina. Primjetila sam da kad smo negdje u drustvu uvijek je on taj koji sve negativno prica, nikad nista ne valja u zivotu, bog je nepravedan, drzava ne valja, posao uzao ... Da li je to mozda neka depresija? I prije je on bio tako pomalo negativan ali sad mi je to nesto bas izrazeno. Još uvijek nemamo riješeno stambeno pitanje pa cesto kaze da mu je sve bezveze u zivotu jer cijeli zivot moras zaglaviti u kreditu za stan, ali ja to gledam drugacije, kazem hvala ti boze pa imamo poslodavce s kojima cemo danas - sutra biti kreditno sposobni, ja nekako sve gledam optimistično ali na njega to ne mogu da prenesem. Kad je kuci često samo spava. Obicno kaze da mora jer rano ustaje ali primjetila sam da je danas spavao od 17 do 19 h i opet je zaspao u 21 h. Malo mi je to previse. Molim Vas vase gloediste na cijelu situaciju, sta se to desava s mojim suprugom?