pozdrav cure, molim vas za savjet bilo sta. mislim da se vise nemam kome obratiti. moja tuga i nezadovoljstvo je pocelo prije pola godine kada me decko ostavio. bili smo 3 godine skupa a sada siri mrznju prema meni. ja sam ostala povrijedena pa svejedno mogu ga pogledat u oci i pricat snjim kao covjek, a on to ne moze, cak je zabranio i svojoj sestri da komunicira samnom putem fejsbuka. ne razumijem cemu ta mrznja i ne mogucnost komuniciranja samnom normalno, dok mu je zivot sada bas kako je htio i ima novu curu vec 3 mj??...mozda ga i nisam preboljela, ja njega jos volim, i jedina osoba skojom se mogu vidjeti u buducnosti je on. ali prihvacam da nismo skupa i da sta je bilo bilo je. no nekako me hvata tuga i ocaj kad vidim da je njegova cura sada u svemu sto sam ja bila. i tesko mi je kad shvatim da je entko tko je mene volio najvise na svijetu sada s drugom curom:(. kada pricam o njemu ili kada sam tuzna, ljudi mi govore pusti ga budala nije te ni vrijedan bio. a u meni jos veca depresija se stavra, misleci da nisam dovoljno vrijedna ni dobra a da ta nova cura je sve bolje od mene. ja se trudim izlaziti i imam aktivnosti i faxu sam skroz posvecena, ali kao da mi zadnjih 6 mj nista dobro nije doslo, imala sam neke probleme koje sam rijesila, i opet nista, kao da je sve protiv mene, pa cak i kada se javim nekom decku, izmjenimo par inbox poruka, na zadnju mi ne odogovara. osjecam da prijateljima dajem puno vise nego sto oni meni daju. onda se osjecam razocarano, i sto god krenem napraviti ne ispadne dobro. to me dovodi do toga da svaku vecer moram ici spavat uplakana u tim mislima tuge. imam 23 godine, i neznam dlai je ovo razdoblje kada shvacas da je sve na tebi da ce riejtko tko stati uz tebe kada ti je tesko. da je to zivot i da moras biti dubre da bi uspio barem malo. osjecam se jako tuzno i nezadovoljno, kolko god radila na sebi, i trudila se. ne znam vise sta da radim. kad pomislim da mi je krenulo, i kad mi krene na bolje, opet se nesto lose desi ensto sto me vrati nazad. jedan korak sam napred 3 nazad. ne zelim postati, osoba kakva nisam, ne zelim se zatvoriti u sebe i u stan i biti depresivna. kolko god ja pomagala sudbini da mi se desi nesto sto ce me pokrenuti opet i odvratiti misli skroz od bivsega, nikako i nikako:((...uhvatim se nekada u razmisljanju da mi je jedni cilj dan kad ce on doci i kad ce se pokazat istina cijela. da ja mogu ponosno dici glavu i svima reci aham. to kazem iz razloga sto me cesto predstavio nakon prekida kao ludu osobu a on je bio frajer kojem to nije to, i pokazuje svu srecu svijeta, i prikazuje se najbolje moguce, dok ja znam da pola toga nije istina. i ne znam zasto se time opterecujem, kao da je bitno sto ce misliti neki njegovi prijatelji kojih vise ni nema. molim vas, bilo koju recenicu kako da idem dalje, jer mislim da sam sve isprobala, a ne zelim odustati.