postovani, imam veliki problem. naime nakon 5 i pol godina braka, u kojem imamo dvoje djece od 5 i 2 godine, ja sam prevarila supruga. oboje smo se mladi ozenili, ne poznajuci se dovoljno, meni je bilo 20 a njemu 24 godine. udala sam se trudna, brak je bio na brzaka, ali slagali smo se koliko toliko. jako smo razlicite osobe, ja sam impulzivna, naivna i brzopleta, ali i odlucna, dok je on flegma, hedonist, neodlucan i lijen, ali i strpljiv, miran i vrlo senzibilan. dugo smo provodili vrijeme 24 h dnevno jedno s drugim doma i s djecom, jer smo oboje bili nezaposleni. ja sam posao dobila tek prije 8 mjeseci. tada su nastali tek pravi problemi, a mislili smo da ce biti bolje ako se jedno od nas barem zaposli. starije dijete ide u vrtic, dok ovo mladje on cuva dok sam ja na poslu. moram reci da je i prije moje prevare "skripalo" u braku, sex je bio sve rjedji i gori, rutinski, razgovor i komunikacija na nuli, ucestale svadje bez konstruktivnih rjesenja. ali nekako je sve to islo. a onda sam na poslu upoznala starijeg muskarca, 40 godina koji me na lukav nacin sarmirao a ja sam bila glupa i naivna i pala sam na njegov sarm i lazi. da ne duljim, veza je trajala oko mjesec i pol dana, jednom smo spavali. muz je saznao i ta veza je istog trena prekinuta. kad sam shvatila da bih mogla izgubiti i njega i obitelj, odmah mi je "sjelo" koliko zapravo volim muza i koliko mi znaci i koliko je sve to s tim starijim tipom bila greska. problemi su tek nadosli, izgubljeno povjerenje, i sve sto ide s tim kad covjek sazna da ga je osoba koju voli prevarila tj. varala. sve sam mu priznala, od pocetka do kraja, misleci da ce biti bolje ako konacno kazem istinu, ali bilo je gore. sve to sto sam mu rekla on upotrebljava protiv mene, nabijajuci mi na nos sve sto je bilo, i griznju savjesti koju ionako osjecam. saznao je prije 3 mjeseca,a stanje nije nimalo bolje. odlucili smo zasad ostati zajedno ali cini mi se na momente da to bas i nije pametno, jer toliko se svadjamo i raspravljamo da cak i djeca to i vide, i cuju i osjete. starije dijete vec uokolo prica kako se mama i tata stalno svadjaju i vicu. znam da sam kriva, ali on mi ne dopusta niti da se iskupim niti da mu dokazem da njega volim i da ga ne varam vise niti to imam namjeru. podbada me na jako ruzan nacin, emotivno iscrpljuje, maltretira. jos je poceo i ucestalije piti nego prije. ne znam vise sto da radim. sto god ucinim ili kazem, pogresno je. volim ga i zelim ostati s njim i zrtvovati se ako treba u svemu, ali cini mi se kao da to nije dovoljno. izgubljena sam u vrtlogu optuzivanja, bujice emocija, svadja, a jos su tu i djeca koja takodjer prolaze sve to skupa s nama. nevolja je jos u tome sto taj covjek radi sa mnom u istoj zgradi i neminovno je da cu ga ponekad sresti. i to je jos jedan otezavajuci faktor. molim vas, dajte mi neki savjet. pozdrav