Poštovane molim vas za savjet. u braku sam 9 godina i znam da svaki brak ima uspona i padova, ali ja više ne mogu. Muž boluje od PTSP uzrokovan ratom. Ispočetka sam iskreno mislila, ma to je laž, to svi oni lažu da dobiju neka prava i tako se udala za njega. Oko prve godine braka kad je već i dijete bilo, tada se jasno vidjelo što to je. Stalne svađe, dreka na mene uvijek ja za sve kriva, uvijek se ja ispričavaj mada znam da nisam kriva, ali sve za dobrobit braka. Kada puknem, onda porazgovaramo ozbiljno i velim ubit ćeš sebe i dijete. Tada se počne plakati da nije kriv, da neka mu oprostim. To traje kakvih dva mjeseca najviše i onda ponovo sve ispočetka i ispočetka. da ne govorim o seksualnom životu. Mi ga opće ni nemamo. Odbija me stalno. Prestala sam i malo pažnje tražiti, samo kad njemu to odgovara i kada on to želi.Tako da ponekad se znalo desiti i po tri mjeseca da mi se nije približio. Mada za to vrijeme znamo lijepo funkcionirati. I izleti i zezancija. Iako ga nebih htjela napustiti jer me treba, jer je bolestan, nisam sretna. Pomagajte. Tea