Partner i ja smo u 30-ima i zajedno smo vec neko duze vrijeme i planiramo zajednicki zivot. Odlicno se slazemo, ali ima jedna stvar kod mene koja nikako da mi izade iz glave. Njegov penis....hm....ne mogu reci da je mali ali.....hm... prosjecan je. No kada smo prvi puta vodili ljubav moram priznati ostala sam iznenadena sa velicinom, al od tog trenutka je proslo vec neko vrijeme. Meni je jasno da velicina nema veze jer kod nas ne bi trebala biti, tako da sam sve ovo vrijeme potiskivala to moje iznenadenje. On je odlican ljubavnik i mi imamo dobar seks (nemogu reci da se seksamo cesto ali to tako dode s vremenom: stres, posao, umor itd) ali nekako jos uvijek razmisljam o tome. Cak smo i razgovarali, doduse mene je sram i ne mogu mu priznati sto tocno mislim. Njemu je jasno da nije "najveci frajer u kvartu" i naravno ne predstavlja mu problem i nikad nije u prijasnjim vezama. Nego sad odjednom dodem JA i te moje djetinjaste misli kao da sam u srednjoj skoli i razmisljam o tome sto bi bilo kad bi mu bio veci. Sto da vam kazem drage djevoke nego dajte me "osamarite" iskrenim savjetima!!!!. No samo da izjasnim svoj stav, on je covjek mog zivota i volim ga tako ce i ostati samo ne bi htjela da se ovaj moj osjecaj "premalog" ne pretvori u nesto "veliko" !