ovaku..u braku sam 10.g. i muž mi se već pola godine druži s jednom ženom koja nije u braku niti ima djece, druže se uglavnom u večernjim satima i dosta tjedno i često se dopisuju, ona je tobože velika katolkinja, komunicirale smo porukama jer je ovo već prešlo svake granice...ona meni tvrdi da s njim ne želi imati ništa nikakav ljubavni odnos jer je on vjenčan pred Bogom...te da se je odlučila da želi izaći iz njegova života no to traje kratko i onda se ponovno kao slučajno spoje...razgovarala sam s mužem i on kaže da ne želi da se odrekne njihovog odnosa da mu on puno znači te da gaji određene osjećaje prema njoj kaže voli mene i ne želi otići iz kuće zbog djece ali kaže voli nju i na neki način se opravdava s tim da nemaju ništa fizički..sada živimo u odvojenim sobama već duže vrijeme i nemamo normalni seksualni odnos...sve se poremetilo...svađamo se...imamo djecu...sve je u redu kad ja se pravim da je sve 5 onda bar nema svađe, sve sam već probala i sad mi jedino preostaje da krenem dalje u svoj život pozitivnim snagama i uništim ovu farsu..šteta jer ljubavi ima među nama ali povjerenje je otišlo, ta draga ženica je uvjerena da čini dobro i da nema nikakva zla u tome što ona sjedi s nečjim mužem u opuštenim razgovorima do kasno u noć dok žena doma posprema dječicu i usamljena čeka svog muža da osvane na vrata...ne branim ja ni muža jer on je glavni krivac...pitam se s čime te drage ženice zaslužuju toliko poštovanje..je li ovo valjan razlog za rastavu braka? Žene bi trebale imati više razumnjevanja za žene i svijet bi bio drugačiji...Ili kako da ja pokažem razumjevanje za ovako nešto, možda sam ja u krivu ali samo da napomenem da sam mu prije god. dana oprostila 1-nu prevaru..ludnica drage moje sve u svemu zamjerilo mi se..samo želim biti poštena i odigrati fer play tu su mali anđeli..