Ovako..najprije ciao :) Malo sam tuzna i ne znam kako posupati u ovoj situaciji. U vezi sam, i stvarno nam je lijepo u svemu se slazemo.. posto zivimo sat vremena udaljeno jedno od drugog ne vidjamo se toliko cesto.. ali u biti se vidimo dovoljno.. eh sad.. kako se nismo vidjeli culi smo se preko telefona i kad me upitao sta ima novoga.. rekla sam mu kako me je jedan prijatelj sa fakulteta zamolio za privatne sate hip hopa.. posto radim kao trener plesa. Taj decko ima vezu od sest godina i stvarno mi je samo prijatelj. Rekla sam momku kako ne znam sta da odgvorim prijatelju, i da jos razmisljam. On me je pitao da li moze dati svoje misljenje, ja sam naravno rekla da. Iako ne zelim da dajem satove nisam ni trazila misljenje svog decka jer sam znala da necu davati privatne sate tom momku, samo nisam znala kako da mu kazem da ne zelim tj kako da objasnim ipak studiramo i druzimo se i hocu ipak da ostanemo u dobrim odnosima, no moj decko je iznjeo svoje misljenje i rekao "ako ti budes davala privatne sat njemu meni se nemoj vise ni javljati mi smo zavrsili" kao krivo mu je sto tako nisam odmah reagirala.. jer je i on imao takvu situaciju posto je takodjer trener pilvanja, imao je prilika sa tim nekim curama i nije davao private sate jer je znao da nesto smjeraju. I ocekivao je sad tu istu reakciju od mene.. najgore je sto stvarno uopce nisam namjeravala davati sate samo eto nisam znala kako to svom drugu sa faxa objasniti.. Decko mi je drzao govor, i osjecam se sad krivom sto nisam postupala kao on.. ne znam, volim ga ne treba nam ovo sve.. ne znam kako da se sad ponasam jer vidim da ga to boli. Rekao mi je jos kao da ja to uradim on zna da je takva osoba on ce to meni odmah isto uraditi u inat, i onda opet ja njemu i to ce se vrtiti u krug i doci ce do prevare, ne razumijem sto to govori! Ja nikada ne bih mogla decka prevariti kojeg volim, i nesto u inat raditi mi je van svake pameti i nisam taj tip. Ako mi se desi greska kao sada ok znam kako cu postupati i kako to sljedecu put ispraviti i znam nauciti iz toga.. ali nesto raditi u inat mi je van pameti. Lose se strasno osjecam.. sve ovo sam i njemu nakon razgovora napisala na mail. Jednostano me ostavio bez teksta i bio toliko povrijedjen da nije vise mogao ni pricati sa mnom, pozdravili smo se i to je bilo to. Ne zelim da grijesim.. jako cesto me strah bude da ga ne izgubim radi sitnica jer njemu su sitnica najbitnije.. Sta da radim? Je li moj decko pretjeruje?