Nisam u jednom ljubavnom trokutu nego u dva, ne znam što da radim.. Tehnički nisam ni u jednom potpuno, ali sam na rubu. Ovako, došla sam na novi posao i odmah snimila njega na hodniku. Nakon nekog vremena pogledavanja a to su bili oni opasni pogledi, upoznali smo se. Da ne duljim, Ivan je oženjen i ima dijete. Rekao mi je da me nakon svih tih pogleda morao upoznati i da mu je žao da nisam prije došla u firmu, da me nije prije upoznao, da sam za njega idealna žena (to je rekao nakon što me bolje upoznao). U braku je 6 mjeseci i ima bebu od 3 mjeseca. Unatoč tome se čuje samnom svaki dan i poziva me da idem s njim na piće, na vožnju bciklom itd. Zasad to uspješno odbijam. Jednom me direktno pitao dal me zanima pa sam mu odgovorila da se nikad ne bih mogla petljati s oženjenim muškarcem (iako je to moje stajalište malo poljuljano). U međuvremenu sam saznala od njegovih kolega da nije sretan, da nije osoba kakva je bio i da se nije htio ženiti, da nije htio dijete, ali da je napravio 'pravu' stvar. Oni uređuju stan, on kupuje stvari za bebu i mislim da ne bi nikada ostavio svoju obitelj. Pa sam odlučila da tu nema mjesta za mene i nas dvoje smo prijatelji, barem s moje strane. Zadovoljna sam da se ništa nije dogodilo iako sam i dalje često u iskušenju. Zvučat će glupo ali znam da nije sretan (vidi se) i teško mi ga je povrijediti svojim stalnim odbijanjem. Osjećam da je on sretniji kad ima osjećaj da postoji mogućnost 'nas'. A znam da bi bili zajedno istog trena, da je on slobodan. I to je obostrano. Tu dolazim do trokuta br.2. Ivan me upoznao sa svojima jako dobrim prijateljem -Mariom. On također radi u našoj firmi i frajer je kojeg nikad ne bih snimila, suprotnost svemu što mi se sviđa kod muškarca (nizak, ćelav, nema faks, puši...). Ali subjektivno gledano je divan - pristojan, brižan i nevjerojatno dobar i drag prema meni. I ja mu se sviđam i pozvao me van ali sam odbila (djelomično zato jer radimo u istoj firmi pa nisam htjela riskirati s nekim za koga nisam sigurna), a on je rekao da ću dobiti i drugu priliku. Postali smo prijatelji, često izlazimo u većem društvu i čujemo se skoro svaki dan. Ja sam i dalje neodlučna. Dodatno se zakompliciralo kad sam shvatil da su Ivan i Mario posvađani, nijedan mi neće reći zašto; Mario mi kaže da znam i sama. Ivan me pitao imam li nešto s Mariom i kad sam rekla da nismo zajedno, odmah se primirio i postao još bolji prema meni i opet intenzivirao komplimente i pozive. A ja ne znam je li ijedan od ova dva muškarca za mene i kako da ne izgubim obojicu jer su mi jako dragi.. ?!