Nesretna sam u braku, u zadnje vrijeme se muž i ja stalno svađamo, pa me namjerno uznemiruje s nekim stvarima, a trudna sam i termin mi je za 3 tjedna. Njegov nečak me maltretira, ima 3 godine, stalno skače oko mene, štipa me,dira po kosi, previše je naporan. A ja trpim i šutim, neugodno mi je reći nešto pred djetetovom mamom, a pogotovo pred bakom i djedom jer njima je mali svetinja i obožavaju ga. Kasnije kad kažem mužu kako je mali naporan, on ga brani, za njega nije mali kriv jer je dijete(po njegovom, sva djeca se tako ponašaju). On hoče da ja malome govorim da mi to ne radi, a ja sam sramežljiva osoba i dugo mogu trpiti i kao što sam gore napisala, neugodno mi je pred drugima nešto reći malome. Mužu smeta što ja tog malog u dosta situacija izbjegavam, i onda opet viče na mene kak ja njega ne podnosim, da sam ovakva, onakva...Primjetila sam da je mužu njegova obitelj jako važna i da se nesmije protiv nikoga ništa reći, uvijek kad nešto kažem, ja sam kriva. Primjetila sam da svekrva dolazi gore kad nas nema i da sve pregledava i ulazi u sobu gdje su naše privatne stvari, a muž kaže: šta ja tu mogu. Mi nemamo ključ od vrata, živimo na katu kuće, a njegovi žive dolje. Imam osječaj da ču cijeli život patiti uz takvog muža koji se prema svima ponaša bolje nego prema meni i uvijek sam ja najgora i najpokvarenija kad kažem što mi smeta kod nekoga tko je "njegove krvi".