Nakon godinu i nekoliko mjeseci veze, prekinula sam sa svojim bivšim dečkom. Družili smo se oko dva mjeseca prije no što smo ušli u vezu. U tom razdoblju, razgovarali bismo o mojim problemima, pri čemu je uvijek bio potpora i djelovao je vrlo smireno i pouzdano.Razgovarali smo i o bivšim vezama, te je rekao kako su njegove bivše cure bile pametne, zgodne, zabavne, no s vremenom bi sve postale “luđakinje” i morali bi prekinuti. Nakon sto smo započeli vezu, s vremenom je pokazao malo drugačije lice. U početku me drzao kao kap vode na dlanu, bio je vrlo brižan i nježan. No s vremena na vrijeme, ako mu nesto ne bi bilo po volji, imao bi divlje napadaje bijesa u kojima bi mi svasta izgovorio. Nakon toga bi se ispričavao, no to se ponavljalo. U početku sam zauzimala obrambeni stav, no to bi izazvalo gorčinu u njemu, trazio bi načine kako da mi se “osveti”, odnosno, kako da me namjerno povrijedi. (Pričao mi je također i kako je bivše cure namjerno činio ljubomornima koketirajući pred njima s drugim curama, jer su tvrdile kako one nisu ljubomorne osobe.) S vremenom sam počela popuštati i ići mu “niz dlaku” jer nisam imala snage za sve te brojne rasprave. Osim toga, bio je vrlo ljubomoran. Smetalo mu je sto imam muske prijatelje i tvrdio kako je to neprirodno i nenormalno, i kako oni sigurno imaju neke skrivene razloge zasto se druže sa mnom. Općenito nije volio moje drustvo i većinu aktivnosti provodili bi s njegovima. Isto tako, zahtijevao je da se viđamo svakodnevno i da sve sto radimo radimo zajedno, ako je ikako moguće. S vremenom smo počeli živjeti zajedno te bi često provodili vrijeme zajedno na štetu mojih uobičajenih vlastitih aktivnosti. Bio je sve češće nervozan, zatrpavao bi se poslom i uskoro je imao sve manje vremena za mene. U međuvremenu, ja sam se posvetila uglavnom našem zajedničkom životu, te me njegova ignorancija počela nervirati. Uz to, sve po kući sam radila sama, nikad mu se nije dalo pomoći mi oko bilo čega. Također mi je počeo prigovarati da se ne oblačim dovoljno privlačno jer on želi, kad sa mnom prođe ulicom, da se svi okreću za mnom. Postala sam psihički izmoždena, počela sam svakodnevno prigovarati zbog kućanskih poslova, njegovog manjka vremena i slično. To je uglavnom s hladnoćom podnosio, govoreći da ga “tlačim” tim glupostima, te ako ću ga tako tlačiti, on će otići, pa makar ostavio i mene i djecu koju ćemo možda imati. Tu negdje mi je pukao film te smo nedugo nakon toga prekinuli. Sada je u novoj vezi 3-4 mjeseca, a uskoro se s novom djevojkom useljava u stan. Problem je u tome što se u trenucima usamljenosti i dalje prisjećam lijepih trenutaka, kojih je također bilo puno, teško mi je prihvatiti činjenicu da je već nakon tri mjeseca veze našao zamjenu za mene. Ne mogu prihvatiti vrlo realnu mogućnost da me zapravo nikad nije ni volio, iako je govorio da sam ljubav njegova života i čak planirao vjenčanje. I još uvijek se pitam bi li se promijenio da sam ja učinila nešto drugačije. Znam da nema smisla razbijati glavu time, no ne mogu si pomoći. Voljela bih saznati vaše mišljenje o tome. Hvala!