Molim vas za svijet. Ovo je malo neobicna situacija za mene u kojoj se nalazim skoro pa 2 godine zato je i tekst malo duzi. Znaci prije dvije godine zavrsavala sam fakultet u Rijeci i upoznala decka s kojim sam bila 2 mjeseca. Da to vrijeme bila je to samo brijacina ali vidali smo se svaki dan, izmjenjivali njeznosti svakakvih oblika, cak su i nasi zajednicki prijatelji znali za nas i kako to biva ja sam se zaljubila u njega. Onda je kucnuo taj dan kada sam diplomirala i trebala otici za ZG, no imala sam opciju ostati i u Rijeci. On se u tim tjednima uoci mog odlaska povukao tj. vise mi se nije javljao, odgovarao na moje poruke. I naravno ja otisla jer vise nije bilo razloga za ostati (ponuda za posao je bila puno bolja u Zg nego u Ri). I sada sve pocinje. Te godine nakon par mjeseci on zove da kako sam dali sam se smjestila kako posao itd. a meni jos uvijek gori srce radi njega i razdire me tuga zbog nacina zbog kojeg se prestao javljati. I dobro hrabro izdrzala njegov poziv, rekla sebi; ma to je to vise se nece javljati! Nakon 8 mjeseci slucajno me sretne u Rijeci na ulici i pocne pricu da sto se nisam javila kad sam dolazila, da sam mu nedostajala itd. a ja taman dosla u onu fazu jos malo pa cu te zaboraviti! I naravno nakon par slatkih rijeci sve se vratilo. Izasli van, voditi ljubav (ne seks nego ljubav) pa me u tijeku pita a mala zasto si otisla iz Rijeke moglo nam je biti odlicno i vise nego samo seks. Ja pukla u plac no u tom naletu strasti uspjela sam se iskontrolirati i samo sam rekla sa me nista ne pita. A sta da mu kazem da je bio totalni kreten??? Od tog tjedna pa sve do danas mi se svaki tjedan cujemo na telefon ali vidimo samo onda kad ja dodem u Rijeku. Problem je tu tome sto on na neki nacin forsira to zivkanje, sms napaljivanje i tepanje ali kad ja konkretno pokusavam uopce definirati takvu vrstu odnosa sto se proteze vec dvije godine onda on zanijemi! Prije par mjeseci sam upoznala drugog decka i odlucila ovome reci da je dosta. I kada sam mu dala do znanja, on se meni otvori ko iz kabla. Sve je rekao sto osjeca i da je situacija drugacija ja i on bi poceli za ozbiljno, da neka ga ne ostavljam da mu treba razgovor i druzenje sa mnom jer sam ja jedina s kojom moze sve i da cemo se od sada cesce vidati jer ce on dolaziti. Koliko god sam se raspekmezila na te njegove rijeci i opet se nasla na pocetku, ne mogu ziveti u iluziji vise. Ja se necu selti u Ri, a on radi obiteljskog posla nemoze u Zg, no o tome nema ni govora medu nama jer on ne razgovara o takvim emocijama i zivotnim ciljevima. Ma ovo navlacenje treba zavrsiti, to je gotova stvar, dajte mi savjet kako sve to na najlaksi i bezbolniji nacin raskinuti jer volim ga a nejde i mucim se. Sto da radim?? A i od tog razgovora se nismo nasli, makar je on to obecao!