Kako živjeti s nečim što se dogodilo u prošlosti i ne može se ispraviti? Recimo da je riječ o dvjema stranama i svaka je kriva u nekoj mjeri... Ima par godina od toga da se dogodilo, a riječ je o osobama s kojima sam bila najbliža. Pokušavale smo riješiti probleme, no iz svega sam zaključila da ne žele više bit u nekom velikom kontaktu. Kako da se oslobodim svog dijela krivice, da me ne pere savjest radi grešaka koje sad ne bi ponovila? fale mi, al nekak se mirim s činjenicom da od toga ništa. Teško je, ali ide. Ali taj osjećaj da sam učinila greške u koracima i skupa smo sve upropastile ne odlazi... Rijetko kada griješim, i sad ova spoznaja da smo pogriješili svi i sve upropastili ne odlazi. I taj osjećaj bliskosti i dijeljenja svega i svačega ,misli, razmišljanja mi fali... Mislite li da pravo prijateljstvo se može izgraditi ponovno ako je bilo pravo, ili ako se ne izgradi da je to sve bilo lažno??