Helou =) Ovo me nekako dugo prati i ne znam kako se više ponašati. Naime, moj dečko i ja smo već tri i pol godine skupa i već smo počeli živjeti skupa. Kako smo oboje već pri završetku studija i nalaženju posla, počeli smo i razgovarati o braku i nekim željama. Kada s njim pričam vidim da on jedva čeka djecu ovo ono, ali kada spomenem svadbu, pa vjenčanje u crkvi u bijelom što meni puno znači, vidim da mu se to možda i ne da. On smatra da nema potreba da se išta mijenja, živimo skupa i djeca bi samo još pridonjela sreći našoj, ali mu je bezveze to pred oltarom, jer je to samo komad papira još, ništa se u suštini i neće mijenjati. Dakle, nema baš potrebe za tim. On nije kršten, majka mu je pravoslana a otac katolik i odlučili su da sam kada bude imao dovoljno godina se odluči za jednu vjeru, međutim on se nije htio krstiti. On vjeruje u Boga, ali nekako ne baš u crkvu i svećenike, jer uzimaju novac za sve i svašta, opijaju se po kafićima i ne voli ih jednostavno. Sada sam nekako ja tu u glupoj situaciji, jednom mi je rekao ako to zaista toliko želim da će se krstiti i sve što je potrebno kako bih ja imala svoje vjenčanje u crkvi.. što je sve bilo super. No, sve više osjetim po njemu da ga je strah braka, a ja se sve više pitam da li je on siguran u to što je rekao, da li to želi... Često se pitam isto da li on uopće misli da sam prava za njega ( a to je zbog toga što sam imala ljubomornih ispada, koje njega nerviraju), a on je nekako tako savršen. Ne znam objasniti, ali osjeti se baš da ga je možda strah vezivanja pravog, da će se skroz izgubiti, jer je njemu ono oženi se poput vješanja, nema tu više života i ta glupost.. Ne znam kako se ponašati, ne bih ni stalno da uzimam tu temu za razgovor, jer vidim da ga smara malo. Isto tako se zna naljutiti, ako vidi koliko nas na slikama na facebooku hvale, kako smo divni i žele nam dug zajednički život, bla bla.. njemu je to toliko patetično, ne sviđa mu se.. jednom mi je čak rekao "šta ako prekinemo, šta onda sa svim ovim pohvalama" ..ne razumijem ga. Kako da se ponašam, da li se moram bojati da me na kraju ne ostavi, jer se ipak ne želi vezati?