hej cure! u ranim tridesetima sam, i solo sam. prije 5 godina ostavio me dečko nakon 11 godina veze, zbog druge. nakon neopisive gorčine, rijeke suza, ljutnje, ostavila sam to iza sebe. to je bio trenutni rez i da bi lakše prešla preko toga svega, izbjegavala sam mjesta gdje smo zajedno izlazili, a isto tako i ljude po kvartu. i krug poznanika se rapidno smanjio. imam svoje drage prijatelje, ali se uvijek družimo u zatvorenom krugu, odemo na kavu, u kino. nema novih ljudi, nema novih poznanstava. na poslu, vrlo mala privatna firma, isto tako nemam baš mogućnosti upoznavanja nekog novog. na netu sam sasvim slučajno naletila na nekoga tko je privukao moju pažnju. većini će to zvučati glupo i nemoguće. ali javili su se osjećaji. po njegovim riječima i ponašanju, bilo je obostrano. međutim, prošlo je već puno vremena a mi se još nismo sreli uživo. obećava da budemo, ali ništa ne poduzima. ja pucam po šavovima, jer ga želim čekati, a opet ne znam koliko je to realno očekivanje i da li se isplati trošiti vrijeme na nekog tako neodlučnog. a vrijeme prolazi... želim..ustvari moram krenuti dalje. želim da me netko stvaran zagrli..da me netko voli. kuda da krenem? kako? gdje da upoznam nove ljude? ima li još normalnih slobodnih muškaraca? sve mi izgleda tako jadno i beznadno... a ako bas ne moram, ne zelim zivot provesti sama... a samoća je svuda oko mene...