Evo ovako... Ove godine sam upisala faks, upoznala hrpu ljudi.. I malo pomalo sam se zblizila s jednim deckom.. I desilo se to da smo se poceli nalaziti, zivimo u istom studentskom domu, isti faks, sve.. svaki dan se vidimo.. I dosli su zimski praznici.. Svaki dan me je zvao, slali si poruke.. govorio kako mu falim.. Ljubakali smo se, grlili.. sve je to trajalo 2-3 mjeseca.. Bilo je jako lijepo.. Prije mjesec dana mi je ipak rekao kako s njegove strane ne ide dalje od sviđanja, dakle ne prelazi u onu razinu zaljubljenosti.. Na to sam se pred njim rasplakala, rekao je da nije vrijedan toga, blablabla.. i nakon tjedan dana mi smo opet zavrsili skupa, no razgovarali smo o tome i nikad vise nista nije bilo po tom pitanju.. Ali i dalje se druzimo svaki dan, idemo na kavu, u setnju, on kod mene dođe u sobu, ja kod njega.. Zezamo se.. i tako, ako sam par dana doma, govori mi kako mu falim i sve.. U meni su se razvili jos neki dublji osjecaji, barem mislim jer sam trenutno jako zbunjena.. Jucer je uslijedio sok.. Jos uvijek ne mogu doci sebi, na predavanjima doslovno lutam negdje, i sama pomisao na 5.mjesec me jako boli zato sto mi je jucer rekao da tada odlazi s faksa i ide u fratre.. Prvo sam sokirano sjedila, i suze su krenule..Evo, cim pisem o tome.. Ne mogu, a da ne zaplacem.. Bas sam.. Ne znam.. S druge strane, ne bih se htjela maknuti od njega.. Ako se maknem to ce biti precudno jer smo u malo sredini i svaki dan se vidimo.. Ne znam uopce vise sta da mislim, radim, kazem, kako da se ponasam.. Prva sam ja ta kojoj je to rekao, ni roditelji mu jos ne znaju, osim mene i brata, koji je također zaređen.. Ajme, jako boli.. i to jako, nisam ocekivala da ce mi netko u tako kratko vrijeme postat drag.. Sta da radim? Znam da cu vjerojatno ronit suze kad ode, i sve.. Rekao je kako se ne vidi jednog dana kao otac, imao je veza iza sebe, veliki je vjernik kao i ja.. Na to sve sam mu rekla da mu zelim svu srecu, da tamo nađe svoj mir i da mi je drago da je tako odlucio.. ali zapravi sebicno gledam na to.. Ne mogu lagat samu sebe. Naravno, barem mislim, da on ne zna za moje osjecaje.. Toliko toga bih jos napisala, ali ne znam sta.. ajd da s njegove strane nije bilo inicijative.. nego je sve on pokrenuo, i vecinom je on taj koji mene pozivan druzenje.. Normalna stvar da necu ici protiv njegove zelje da ide.. bila bih cudoviste.. niti zelim, niti imam prava.. Zasto se meni uvijek takve stvari događaju? Nije mi nikako jasno.. Prije toga sam imala 2 veze, i oba decka su me prevarila.. I onak.. stvarno se sad pitam.. Kada? Mlada jesam.. imam 21. godinu.. ali.. nemam vise povjerenja u nikoga.. u tog decka sada sam pocela stjecat to neko povjerenje.. i onda tako nesta..