E curke,

prije odredjenog vremena sam pisala kak sam s deckom duze u vezi i zelim da zivimo skupa ili bolje da se vjencamo jer nam je i vrijeme.Savjetovale ste me da pitam njega direktno za njegove planove.I jesam,po ko zna koji puta zapravo.Ali ovaj put sam htjela ozbiljno da popricamo o tome i direktno.Prvo nije bio nesto ozbiljan i odgovor mi je nakako suvise nesiguran opet.Rekao mi je kad nesto realizira,za otprilike dvije godine bi to bilo,tek mozemo nesto da planiramo.A prije samo par dana je sam planirao sve.Preko noci mijenja misljenje.I dalji je cini mi se od tog vise nego ikada.OK je cekati,ali da je to sigurno.A ne zvuci bas.I u vezi je nekako sad ovako sad onako.Ne bih da budem jos tih godina s njim i da me ne culo zlo ostavi.Ja ne znam kako bih dosla sebi.I nasla nekoga opet tek tada.A s druge strane,vrijedan je cekanja onako i volim ga da boli..Eto sta kazete na njegov odgovor?!Ne bih nista da forsiram,al decko mi nije rekao ni nema nista od toga.Da je,lakse bi bilo,bar bih znala na cemu sam.Jer ja zelim da se skrasim.Ili bar da zivimo skupa.