drage zene, zanima me jeste li imale slicnu situaciju; u dugoj sam vezi i ni na sta se neman zaliti. dragi mi je dobar i paznljiv, ukratko odlican. imamo u planu zivjeti skupa cim nam financije dopuste, a to nebi trebalo cekat jos dugo. problem se javio prije mozda nekoliko tjedana. cesto razmisljam jeli bas on najbolje za mene. dala sam dusu i tijelo u tu vezu koja je do sada ispunjala sve moje kriterije. a sada sam malo izgubljena. moze li se to svrstat u strah od buducnosti. cesto se uhvatim na ulici kako gledam druge momke i pitam se jeli mozda to moja srodna dusa. i kad sam s njim trudim se sto vise ignorirat ta pitanja kojih mi je puna glava, ali cesto ne uspijem i budem dosta lose volje. nisam se nikad ovako osjecala. ima li ko rijec utjehe i kako ste vi znale da je to to i da imate ispred sebe covjeka s kojim zelite bit do kraja zivota? hvala vam na bilocemu sto mi napisete.