Drage zene,

U braku sam dvije godine sa stranim drzavljaninom.Upoznali smo se kod u RH tako da smo nastavili živjeti ovdje,ostao je zbog mene jer se ja nisam nikad odvajala od svojih dok on je (od mene je stariji 8 godina)....zdravi smo,imamo malo dijete,on ima dobar posao,hvala Bogu lagodan zivot...a opet osjecam da on vene, koliko mu njegovi nedostaju ne mogu ni zamisliti jer ne znam kako je otici u drugu drzavu,nedostaje mu hrana koja je drugacija od nase (ne kuham ja lose da se razumijemo :-)) U jednom trenutku imam veliku zelju otici,usavrsiti njegov jezik, nauciti kuhati jela na koja je navikao....ali cim pomislim na moje dusa me boli da se od njih razdvajam... (Avionom i nismo previse udaljeni jedino sto su karte skupe). Jako ga volim ali mrzim sebe sto sam toliko sebicna... Sto biste vi na mom mjestu,znate li nekoga tko je u braku sa strancem?Puno vam hvala za bilo koji savjet,utjehu