Drage žene, trebam jedan savjet. Imam malo dijete i supruga zbog kojeg sam se preselila u drugi grad. On se prije mene vidao s nekoliko žena u vezama bez obaveza i jedna od njih se dosta uplitala u naš odnos, kako pozivima i porukama njemu, tako i širenjem kojekakvih priča. Ja sam njemu vjerovala i nisam se željela u to uplitati iako su me neke situacije znale uznemiriti. Moj suprug je osoba koja uz posao dosta izlazi na kave s prijateljima, troši novac na mobitele i markiranu odjeću i obuću, naćake i slično, a jad mu kartice dodu na naplatu, onda se meni žali i traži da smanjim troškove i pomognem mu. Ja ne uzlazim i trošim samo na potrebštine za kuću i bebu, odječicu i slično dobijem od rodbine i njihove djece. Počelo me smetati što on kad dode s posla, ruča, legne spavati i onda se navečer pokupi i ide na cuge s prijateljima, vikendima je preumoran da bi prošetao sa mnom i dijetetom, a onda opet ode s društvom. Nikad nema novca da odemo na nas troje na kavu ili da kupim nešto za dijete od robice ili sličnog, a svojim nećaci konstantno kupuje i prešućuje te saznam kad mi ta djeca pokazu sta im je kupio ili kad mu dode na naplatu pa trazi da mu pomognem. Živjeli smo prvo u stanu njegovog prijatelja koji je bio premalen i za nas dvoje, a ne i bebu i koji smo skupo placali, nije htio u drugi, veći i povoljniji, a na kraju mi je njegova majka pomogla da nademo veći i jeftiniji stan koji sam ja opremila svojim novcem uz pomoć mojih roditelja. U tom vremenu sam ostala i bez posla tako da smo sad na njegovoj plaći i mojoj naknadi za dijete. Uzeo je prije tjedan godišnji koji je prvih dana provodio po kava i spavajući kod kuće, to sam ga zamolila da prestane i da bude malo s nama, izdržao je par dana i onda se jedno jutro dok sam se ja bavila s bebom, izašao po kruh da bi se vratio za par sati jer je bio s nećacima u trgovini i na kavama, kruh nije ni kupio. Jako me to naljutilo, još više što je rekao da ćemo se nas troje prošetati, a kad je došao kući izjavio je da je preumoran i da ide leći. Skupilo mi se sve i rekla sam mu da ću otići sama s djetetom, on se poceo svadati i tu sam i ja pukla i rekla mu da me smeta što nije riješio sa tom ženom koja konstantno širi priče o njima i nama, da su mu društvo i naćaci ispred nas, i da je ponižavajuće što sam uvijek sama i što nema toliko volje da ode s nama bar u šetnju oko zgrade. On mi na to svašta izgovorio i izvikao se, a ja sam u navali bijesa rekla da idem mojima na vikend. Rekao mi je nek se pakiram i gonim. Kad sam stigla svojima, javila sam mu porukom da smo stigle i odgovirio je sa "ok", a danas kad sam ga zvala, odbio je poziv i na moju poruku u kojoj sam napisala da ćemo se sutra vratiti i kako je, mi je napisao da ga ne zanimam i da samo želi da mu svaki dan javim kako je dijete. Napisala sam mu da bih voljela da porazgovaramo sad kad smo se oboje ohladili ali ako on smatra drugačije, da slobodno kaže. Nije odgovorio, i onda su mu napisala da ako želi razvod da mogu iseliti tokom tjedna, da s moje strane nema ljutnje i da dijete može uvijek vidjeti. Ništa ne odgovara i sad ne znam kako da postupim nakon svega. Znam da mi pokušava stvoriti osjećaj krivnje, ali kako da osjećam krivnju kad sam od početka veze sve ulagala u nas, prelazila preko njegove nervoze zbog posla, novca, tih bivših djevojaka i sličnog. Nastojala sam uvijek biti podrška, a sad kad ja trebam njega zbog našeg dijeteta, on je najmanje uz mene. Još mi danas prijateljica javi da ga je noćas vidjela kako se provodi po vani s društvom. Ja sam otišla, a on se zabavljao. Lagala bih kad bih rekla da je sve crno jer znamo navečer pogledati film skupa, pričamo prije spavanja, svako jutro i svaku večer mi poželi lijep dani laku noć uz poljubac. Nekih lijepih stvari ima, vjerujem da mu je stalo, ali ti svi njegovi postupci su me jako razočarali. Što mi je činiti? Da li se sutra vratim i ponašam kao da ništa nije bilo? Tako su me roditelji savjetovali, to i da ga pustim da radi što hoće i nek se postavim tako da mi on ni ne treba, sama se organiziram oko bebe, sebe i kuće. Neshvaćam kako takav brak može funkcionirati iako razumijem da svi imaju problema. Ne želim da mi dijete sluša te svade i gleda me kako plačem. Mislila sam da ćemo biti obitelj, novi stan, dijete, novi početak. Hvala Vam unaprijed na savjetu.