Drage žene i majke, nakon poslušanih savjeta psihologa i prijatelja shvatila sam da mi je potrebno mišljenje nekoga tko me ne poznaje i unaprijed hvala Vam na strpljenju i utrošenom vremenu.
Naime, bila sam u vezi 3 godine. Veza kakvu svaka žena može samo poželjeti. Dobar, brižan, romantičan. Ovi epiteti su ga krasili pune 2 g i 10 mj. Volio me kao nikoga prije, samnom je osjetio nešto što sa nikime nikada nije, razmišljali smo o skorom zajedničkom životu, razgledavali unutarnje interijere, što ćemo i kako urediti. Želio je samnom sve, djecu, obitelj, ja sam za njega bila savršena osoba, osoba koju treba primiti i ne puštati. Sve do jednog dana kad je započeo razgovor i sve je krenulo nizbrdo. Njegove riječi: " ja ovako više ne mogu, mi smo se udaljili, postali smo prijatelji sa povlasticama, ne viđamo se dovoljno, meni nije normalno da se mi vidimo 2 puta u mjesec dana, ne znam više što želim i dali te želim, ne osjećam prema tebi isto kao i na početku veze, jedino rješenje je da uzmemo pauzu da ja razmislim što želim." Da pojasnim, nismo se viđali svakog dana zbog velikog broja obaveza i posla ali smo se čuli razgovorom. Iz jednog predivnog odnosa, barem sam tako mislila, on se ohladio i gledao me drugačije i ne razmišljajući koliko će me njegove riječi povrijediti, postao je sebičan i gledao samo kako da sebe zaštiti i da njemu bude bolje. Nisam pristala na pauzu nego sam željela razgovorom riješiti naše probleme. Nakon provedenih razgovora on se nije trudio i pustila sam ga da ode. Rekao je da ne može tražiti da ga čekam jer on ne zna dali me želi. Slomljeno mi je srce i nisam spreman za ništa novo i ne znam kada ću biti.
Recite mi kakav to muškarac pušta iz ruku i iz srca nešto lijepo šta ima? Dobar odnos, sklad, ljubav, seks, odnos bez ljubomore, pun povjerenja i bez lažne skromnosti, smatram da bolje od mene neće naći, jer ono što sam ja dozvoljavala, tolerirala mislim da rijetko koja žena ima toliko razumijevanja i strpljenja sa jedinim tvrdoglavim Ovnom.
Zanimaju me Vaša mišljenja i iskustva. Hvala :)