Drage moje. Voljela bih da nemam ovaj problem, ali evo-nemam dečka! Mlada sam, lijepa(relativan pojam), studiram pravo, obožavam se družiti sa ljudima.. i nedostaje mi srodna duša. Faks i učenje mi oduzmu najviše vremena, i ono malo što mi ostane, iskoristim za sebe, obitelj, prijateljice. Opuštam se sa prijateljicama koje su isto bez dečkiju, (kao da smo uklete), zajedno filozofiramo kao naći idealnog, ali još ništa..Sve se čini tako jednostavnim, no lako je pričati.. Mislim da je to i problem većine modernih žena. Muškarci kao da se boje uspješnih, elegantnih, svojevoljnih žena sa stavom. Moderne žene žele društvo, komunikaciju, suosjećajnost, zaljubljenost, potporu… Ne tražim savršenog, ne treba izledati kao filmska zvijezda, treba znati uživati u životu.. Tražim li previše? Stav mi je grozan-ali imam osjećaj kao da su svi dobri zauzeti, a oni koji nisu su gey, čast izuetcima (gdje ste?). Kako da nađem svog McDreamya? Hvala