Drage moje, nije da je neki "problem" ali me to pocinje "opsjedati", konstantno mislim na to, jednostavno mi smeta... Potrudit cu se da skratim sto je moguce vise... U vezi smo gotovo 2 godine, sa jednim prekidom od mjesec dana. Prije tog prekida, bilo je lijepo i ja sam nekako bila "drugacija"... No, od kad smo se pomirili, on je postao neopisivo "bolji"... Vise se trudi da mi udovolji, cesto me zove, jednostavno od njega dobivam samo najbolje, ali zaista !! A ja... eh, sve se promijenilo... jer kad je prekino onda i ostavio me, bilo mi je tesko, stvarno sam mnogo patila i sad valjda iz straha da se opet to ne ponovi, na nekoj sam "distanci" rekla bih... Stariji je od mene 9 godina i 5 mjeseci, radi i vise nego dobro zaradjuje (ali ne voli taj posao)... Sto se toga tice, kad god imam priliku priustim mu masazu, uvijek sam uz njega i uvijek sam mu bila i sad sam podrska. Ali kad on ima neki problem, nerovozan je, "grize" sve oko sebe... A ja jednostavno osjetim svaku njegovu, i najmanju promjenu raspolozenja... Kada ga pitam sta mu je, sta se desava on mi kaze kako ne zeli druge zamarati svojim problemima... Ali on zeli da zna sve o tome, sta je meni tesko, sta mene boli, muci i sl... A meni je onda tesko sto ne mogu i ja njemu biti podrska jednako koliko i on meni, tj sto mi ne dopusta da mu pomognem... Sta vi mislite ? Onda, iako, zbog obaveza izlazimo 1 ili 2x sedmicno (nocu, vidimo se na kafi u gradu, poslije posla i sl) nekako se cesto osjecam usamljenom, iako pricamo, dopisujemo se, meni nedostaje onaj fizicki kontakt, zagrljaj, poljubac... Htjela bih cesce da izlazimo, ali on se nije naviko...Nikada nije mnogo izlazio, ni partijao... Valjda mu dovoljno da izadjemo 1x u sedmici... Istina je da nam bude apsulutno savrseno... U tih nekoliko sati zaboravim na svee, ali bukvalno... Njegov zagrljaj je nesto, neopisivo, za mene....!! Takodje, nikada nismo pricali o zajednickoj buducnosti, ali mi nikada nije dao ni najmanji znak da je nece biti... Kako je on kroz zivot prosao sve i svasta, valjda se to na njega odrazilo i umorio se... Vec sam rekla ne izlazi, kaze da je davno proslo vrijeme kad je on bio romantican (ali ponekad me odusevljava, upravo romantikom), ide ranije spavati... Sve me to vec nocima muci... Sta ce se onda desiti za 10, 20 godina ?! Znam da mi to ne mozete reci... Ali sto bi ste vi na mom mjestu ? Šta da radim. Volim ga, stvarno svim srcem... I znam da i on voli mene... Ali ipak, uvijek ima taj neki crv... Molim vas recite mi nesto... Sta bi ste vi... Problem je ocigledno u meni, ali kako da ga rijesim ?
Izvinite, zbog duzine teksta i unaprijed se zahvaljujem na odgovorima...