Drage moje, mlila bi vaše mišljenje u vezi nečega što ja smatram problemom, a nekada mi se čini a dramatiziram bez razloga. Imam 40 godina, u vezi sam s vršnjakom oko godinu dana i mogu reći da je on nešto najbolje što mi se dogodilo u životu. Osjećam da me voli, to pokazuje sitnicama, pažljiv je, nježan, sve što jedna cura može poželjeti. Imamo mnogo zajedničkih interesa i aktivnosti, te unatoč činjenici da smo udaljeni 50 km puno vremena provodimo zajedno. Svaki vikend smo jedno kod rugoga, a i preko tjedan uspijemo se vidjeti 1-2 puta. Uživam u svakom momentu koji provodimo zajedno, ali mi to zadovoljstvo u zadnje vrijeme remeti jedna njegova strast – skijanje. Nisam nikada skijala, niti sam imala posebne želje, što je on shvatio da može sam planirati svoja skijaška putovanja. On svake godine ide s društvom (muško-žensko, muški idu sami bez cura i žena, društvo se nalazi samo tom prilikom, inače se ne druže, ali ih povezuje jedan zajednički prijatelj oji sve to organizira) na otvaranje sezone 3-4 dana. Problem je nastao kada sam iskazala želju da ove godine idem i ja. On je smatrao da mi tamo nije mjesto jer ne skijam, da ne želi da budem cijeli dan sam i da on razmišlja gdje sam i šta radim. Nije pokušao naći niti jedan način da ipak idem, a našao se i uvrijeđen jer je to shvatio kao izraz nepovjerenja prema njemu. Ja znam (po njemu i njegovim prijateljima) da je on fanatik za skijanje, da svaku sekundu koristi da bi bio na snijegu i da ide tamo isključivo zbog skijanje, ne i provoda. Nije mi nikada dao razloga za sumnju, ali me povrijedilo to njegovo odbijanje da idem s njime, kao da će mu društvo zamjeriti da vodi curu. Napominjem da me inače svugdje vodi sa sobom, svaki ljetni vikend smo bili zajedno na moru, jedrilici, planinarimo, bicikliramo, poznam njegove prijatelje i često sam u društvu s njima. Ima jedno muško društvo iz djetinjstva s kojima se nalazi na rođendanima i tu mi je skroz normalno da nemam što tražiti i nikada ne radim probleme oko takvih njegovih izlazaka. Zato me ovo toliko i pogodilo. Sada se opet nalazi na 7-dnevnom skijanju s muškom ekipom (njegov brat i 2 prijatelja), koje je planirao bez mene, iako je postojala mogućnost da ide i cura od prijatelja koja također ne skija. Kada je vidio da me to sve muči uplato nam je produženi vikend na jednom skijalištu gdje je isplanirao da će me učiti osnovama skijanja i ako vidim da mi se sviđa da druge godine idemo zajedno na skijanje, dok on bude skijao ja ću u školu skijanja. To me malo umirilo, ali sam stalno nekako nezadovoljna jer osjećam da je to isforsirano s moje strane, a on stalno planira neka vikend-skijanja bez da i mene uključi, samo mi dan-dva ranije kaže da ima priliku ići i pita me kao za dozvolu. Ja mu ne želim uskraćivati niti jednu sekundu tog njegovog zadovoljstva, ali želim i ja biti dio toga, želim da to zadovoljstvo dijelimo. Ne znam da li previše dramatiziram jer kada vidim oko sebe veze svojih prijateljica i poznanica gdje ima i preljuba, i laži, i puno većih problema pomislim da sam nezadovoljna. Kažite mi drage cure šta mislite o tome i ima li neka od vas kakvo slično iskustvo. Ne želim ugrožavati vezu zbog ovog problema, htjela bi da nas taj njegov hobi još višezbliži, a ne udalji.