Drage moje..evo mojih pitanja za vas...udijelite bilo kakav savjet što da radim, iz osobnog ili nečijeg drugog iskustva. Priča ide ovako..imam dečka, u vezi smo već 3 god.Ja studiram on radi.Mogla bi to nazvati vezom na daljinu ali NEĆU jer se tako-reći stalno viđamo iako smo u drugim gradovima, dakle da ne bi bilo zabune više puta tjedno,mjesečno itd.. U pitanju je njegova situacija s roditeljima,s tim njegovim MUŠKIM osamostaljenjem..ili kako bih to već nazvala. Živi s roditeljima i najstariji je,ima još mlađeg brata i sestru.Njegov otac je odlučio da njega pripada gornji kat kuće i neka ga sređuje kad bude imao neke planove za budućnost itd..i da će mu oni (roditelji )pomoći koliko mogu.U međuvremenu on je dignuo kredit za kat ( jer su oni vršili pritisak na njega),tj.za kuću jer je trebalo staviti fasadu,pvc stolariju itd.ali tako i da njima ne vlaži kuća..i kako on radi rekli su mu neka digne kredit i neka ga otplaćuje te će to biti nadomjestak da ne daje mjesečno za kućne potrepštine od plaće.Ja SAM SE OŠTRO USPROTIVILA DIZANJU KREDITA i bila sam protiv toga..on je poslušao njih i rekla sam ajde dobro,razumjet ću sad to..što mi drugo preostaje.Novci mu trebaju jer stvari nisu tako bajne..i sad kad je on nešto uštedio sa strane i namjerava dovršavati kat,njegovi se odjednom sjete da sad treba davati mjesečno 600-700 HRK za kuću..on im objasni situaciju i podsjeti ih na kredit a oni se počeli opravdavati kako i oni imaju kredit itd...počeli negodovati...JA SAM POLUDJELA KAD SAM TO ČULA...pa kakvi su to roditelji,ne bi da on leži na novcima i sad ga tu još uvjetuju,nije u redu i nije pošteno jer njemu novci stvarno trebaju...počeli smo se prepirati i on je ZBOG MIRA U KUĆI ODLUČIO PRISTATI NA TO DA SE NE SVAĐA VIŠE s njima a meni je rekao ako ću to razumjeti neka razumijem ako ne,da mi on ne može pomoći..poznavajući njegove rekla sam ajde dobro,razumjet ću te..e da bit je u tome što bi ja njemu htjela pomoći u tome da se makne od svojih, i da konačno počne misliti na to osamostaljenje,pokušavala sam ali nije uspjelo,on kao da se boji samostalnosti,slobode itd.opet ne želim da ispadne da ga želim maknuti od njegovih iz nekih razloga..kao zbog sebe.ma meni je to postalo iskorištavanje njega samoga.I naravno,pokušavam ga razumjeti,tj cijelu tu njegovu situaciju koliko je moguće.samo se bojim da bi to danas-sutra moglo utjecati na našu vezu u budućnosti....što bi vi napravile...???Smatrate li da se nekako može utjecati na njega da se odmakne od roditelja,da ih ne gleda kao jedine koji mu mogu pomoći,a zapravo mu odmažu???