Drage moje dame, u vezi sam s deckom dvije godine, zivimo zajedno godinu dana, planiramo svadbu na jesen... Javio se sljedeci problem: shvatila sam da previse vremena provodimo skupa. Nas stan je mali i stalno smo skupa. Prestala sam izlaziti, jer se on predstavio kao netko tko je prije mene zivio ludim zivotom i pasalo mi je da se kraj mene odlucio smiriti. No on se nekako previse smirio, toliko da mi je pocelo ici na zivce sto mu moram podnositi izvjestaje kad idem u ducan ili na kavu... Osjecam da me pocinje gusiti. Volim ga i planiram buducnost s njim, ali cini mi se da postajemo sijamski blizanci. Naravno, drago mi je sto je on odlucio biti samnom i vise ne ganja druge cure okolo, ali pitam se postoji li neka sredina izmedju te dvije krajnosti, a ne da se on odmah naljuti i inati ako ja napravim nesto bez da sam njemu rekla. Hvala.