Drage moje,
Imam 27 godina i javljam se ovdje sa svojim dvojbama i problemima u kojima se trenutno nalazim. Nekako mislim da je uvijek dobro čuti i tuđe mišljenje jer je mnogo puta i objektivnije od vlastitog.
Naime, prije skoro godinu dana počela sam se viđati sa jednim dečkom, to je potrajalo 3.mj nakon čega smo se razišli, ali nikad do te mjere da izgubimo kontakt. Uvijek bi se čuli s vremena na vrijeme. Prije mene je bio u dosta dugoj vezi i naš razilazak se dogodio upravo iz tih razloga. On još uvijek nije bio spreman pokazati neke osjećaje prema meni i otvoriti se, a ja se nisam mogla zadovoljiti onime što sam dobivala. Ne znam kako, ali strašno mi se uvukao pod kožu. Mislila sam ok, držati će me mjesec dva i proći će već, ali nije prolazilo. U tom periodu nakon što smo se razišli kada bi komunicirali ne bi mnogo spominjali taj naš odnos, ali razgovori nisu niti će ikada moći biti potpuno prijateljski. Ja sam se zbog poslovnih baveza odselila nedavno u novi grad i on se nakon mog odlaska počeo javljati sve češće, izražavao bi želju da se nađemo na kavi kada dođem u njegov grad. Mislim da sam dovoljno zrela da procijenim situaciju i nečije ponašanje, a i nikada nisam bila sklona zaletavanju bez prvotnog promišljanja. Vidim da mu je drago kada smo u kontaktu i ponekad zna iskazati istinsku brigu gdje sam, kako sam. Našli smo se nedavno na kavi kada je on došao u moj novi grad i pričali smo tako nevezano za nas, ali primijetila sam na njemu nervozu, nije bio potpuno opušten. Samo je između razgovora rekao da ono što je bilo između nas, da on nikako nije bio spreman niti stabilan za novu vezu, ali da mu nisam toliko draga da ne bi niti održavao kontakt niti inzistirao da se vidimo. Bila sam totalno nespremna uopće išta prokomentirati na to, samo sam rekla sve je ok u vezi toga i počeli smo pričati o nečemu nevezanome. Čuli smo se i nakon te kave, ali nismo otvorili tu temu. Ja je ne želim inicirati jer se bojim njegovog odgovora, ne znam što mu uopće reći. Nakon njega svi dečki koji bi se javljali totalno bi padali u sjenu, niti bi mogla usmjeriti misli na ikoga novog.
Sad se nalazim u toj nekoj situaciji u kojoj ne znam što činiti i kako se pomaknuti s ovog mjesta. Što on i kako misli, ja ne znam. Možda me vidi samo kao prijateljicu sada, ali mislim da se prijatelji nemaju potrebu čuti toliko često i razmjenjivati duge poruke. Čak sam pomislila kada se javi da mu samo kažem da ne mogu nastaviti ovo naše komuniciranje i viđanje, da nisam sigurna sa svojim osjećajima prema njemu, te da je najbolje da se malo distanciramo jedno od drugog. Stvarno ne znam koliko je to pametno.
Ženska glava kao ženska glava, ne želim distanciranjem izgubiti mogućnost da između nas opet krene sve ispočetka, ali ni ne želim biti tu i mučiti se sa raznim pitanjima. Možda trebam biti strpljiva, a možda ovo trebam odmah srezati.
Molim vas neki savjet i svoje viđenje ove situacije.
Unaprijed se puno zahvaljujem.
Pozdrav svima :)