Drage djevojke, često navratim i pročitam tuđe priče. Vidim da pomaže i da je lakše nekome nepoznatome reći nego x puta ponavljati prijateljicama. Osjećate se glupo, pogotovo ako su sve zauzete a vi jadni i sami:( Prije skoro 2 i pol godine upoznala sam jednog momka ili možda bolje rečeno, muškarca jer je stariji od mene. Prišao mi je na način o kojem svaka žena sanja. Baš onako đžentelmenski i kulturno. Tada smo se krenuli čuti i viđati iako se nismo mogli često susresti. U to vrijeme sam se bojala razlike u godinama - to mi je predstavljalo nešto strašno. Također me nije baš fizički privlačio, ali s vremenom mi je postajao drag. Iako nisam nikada padala na fizički izgled jer mi to nije previše bitno. Među nama nije nikada bilo ničega - čak ni poljupca. Jedostavno tu prvu godinu sam imala strah od godina i toga što on ovdje ne živi i čak ponekad izmislila nešto da se ne vidimo jer sam se bojala ako se krenem intenzivnije družiti da ću se zaljubiti i što onda... Prošli bi mjeseci da se ne bi vidjeli jer kao što sam rekla, nije odavde. Moram napomenuti da se zbilja javljao i pozivao me da se vidimo i govorio stvari koje jednostavno pokazuju da sam mu se svidila. Sada kada gledam, bila sam presuzdržana. Čak ga nisam nikada ni dotakla i rekla nešto lijepo. Previše sam sramežljiva bila. Ove g.sam promijenila malo ploču, "zaboravila" na godine i odlučila dati šansu. Mislim da je i on jer mi je to pokazao raznim pitanjima dok smo razgovarali. Sve se sporo odvijalo jer kada bi se čuli preko poruka, uvijek bi se posvađali jer stalno netko nešto krivo shvati (ili bolje rečeno ja) i to se odužilo. Vidjeli smo se zadnji put prije par mjeseci kada sam mu rekla kako se osjećam. Tu večer je također bilo lijepo i trebali smo nastaviti razgovor kada bi se ja vratila sa mora. Sve je išlo u smjeru kojem sam se nadala. No, opet smo se bili posvadili dok sam bila na moru (naravno preko sms-a) i od tada se sve promijenilo. Mogu reći da se do tada nikada baš toliko nismo posvađali. Tu je nešto puklo - zahladilo. Nismo se više čuli do nedavno kada mi je rekao da bolestan zadnje 2 g.i da ima ozbiljnih zdravstvenih problema koji su došli do vrhunca prije nekoliko mjeseci i da je izbjegavao društvo ljudi. Naravno, nije mi rekao o čemu se radi nego smo se trebali vidjeti i to mi je bila prilika da sve riješimo. Nisam očekivala bolest i zabrinula sam se jako. Zvučao mi je skroz hladno u odgovoru na moj sms i to dugačak - onako samo "vidimo se tad i tad" dok sam ja pokazala zabrinutost i zaboravila koliko sam bila tužna prošlih mjeseci, tj.od ljeta i svađe i koliko me to razočaralo. Znate kada se nadate nečemu i onda sve padne u vodu kao da nije ni postojalo? Tako je meni već duže. Susret se nije dogodio jer kada sam mu poslala poruku može li taj i taj dan, on je odg.da još ne zna i da mi se javi idući dan što mi je opet zvučalo baš bezobrazno i nezainteresirano. Tu sam pukla jer sam se poveselila svemu i onda mi on sve pokvari takvim bezosjećajnim porukama nakon svega pozitivnog što sam mu napisala kada mi je rekao za bolest. Tu je on reagirao na način da mi je napisao da se želi vidjeti, ali da mu moj način reakcije smanjuje želju da me vidi i da ima bolove te mi zaželio sve najbolje. Zbilja me rastužio:( U jednu ruku razumijem da kada je čovjek bolestan da jednostavno volja za ičim padne i da se osoba okupir samo time, ali ja sam mu zbilja dala do znanja da mi je stalo i da ga želim vidjeti. Od kuda da ja znam da ga boli ako mi nije rekao to prije? Očekuje da znam da mu je teško uopće i hodati i da se ponašam u skladu s time, a da mi to nije ni rekao! Ja jednostavno ne mogu shvatiti da je gotovo. Toliko sam se tome nadala, nadala nama i onda ovo. Već sam skoro pa 5g.sama i napokon mi se netko svidi i osjetim opet ono nešto, a kada ono ponovno razočaranje i ponovna tuga i samoća. Ja to više ne mogu. Već sam previše bila tužna. Kako zaboraviti sve ovo? Znam da se više nikada nećemo sresti i to me boli još više jer mislim da je on taj koji je krivo odreagirao. Imam osjećaj da nikada neću sresti nekoga tko će me zavoljeti. Sve moje prijateljice su u dugim vezama dok ja čamim sama već godinama. Užasno sam razočarana i tužna. Ne znam što meni ne valja pa da nemam sreće, a sve što tražim je dobra osoba. Samo to. Ne tražim ništa više. Osjećam se kao Pale sam na svijetu:(
Oprostite mi na ogromnom postu.