Drage cure, već neko vrijeme vas čitam pa me zanima što mislite o sljedećoj situaciji. Prekinula sam s dečkom nakon sedam mjeseci veze. U tih sedam mjeseci bilo je svega, njegove hladnoće, distanciranosti, nije bilo držanja za ruke i ljubakanja (jer on to ne radi), prvi je bio on, njegov posao, njegovi prijatelji,.. On je inače osoba sklona anksioznosti, ne samo kad su u pitanju veze i često je znao reći kako on nije siguran u nas, kuda ovo vodi, hoće li se njegovi osjećaji promijeniti, da nitko nikome ništa ne može garantirati. Za Valentinovo mi je kupio bombonijeru u obliku srcu, ali mi ju nije mogao dati zbog svih tih pitanja (to mi je rekao par tjedan poslije). Prije mene najduža veza mu je trajala tri mjeseca i htio je prekinuti kad smo mi dogurali do tri mjeseca. Jednom prilikom mi je rekao da on ne želi curu koju će on zabavljati i da on ne može nikoga odgajati. Pred ljeto mi je rekao kako nisam valjda mislila da ćemo skupa nešto raditi za vrijeme godišnjih odmora jer on nije spreman za tako nešto. Nakon prekida se javljao što sam ignorirala, da bih na kraju popustila. Počeli smo se viđati ponovno i to je trajalo tri tjedna. Rekao mi je da sam mu nedostajala kao osoba, da mu je drago da me ponovno viđa, da mu je samnom super sve; od sexa do šetnji i vožnji biciklom da uvijek mogu računati na njega, da ne ide nikuda iz mog života, da želi novu priliku i onda je nestao...doslovno, ne javlja se ne odgovara na poruke. Zadnji put kad smo pričali rekao je da je opet anksiozan, da nije u ništa siguran, da se osjeća pod pritiskom jer sam rekla da želim sve od njega i da neću trpjeti cirkuse kao zadnji put i da se želi dječački zaljubiti, ali da želi da to sve riješimo. Zadnji put kad smo pričali rekao mi je da ga činim nesigurnim i da se on mene boji jer je vezan za mene. Pitala sam ga tada kako može provesti pet dana u komadu s prijateljima, a samnom bi valjda umro da provedemo neki vikend sami. Na to je rekao da s njima nema straha da će se opeći. Čak sam mu predložila da razgovara s nekim stručnim. I to je bilo zadnje od njega, nakon toga više ni poruke. Čak sam htjela otići do njega i samo vikati na njega, ali sam odustala. Nemojte me osuđivati, nakon svega mi je jasno da tu nema budućnosti, samo ne mogu vjerovati da je ovo napravio, a najgore od svega je što živimo u istom kvartu, jako blizu jedno drugog tako da je nemoguće prekinuti svaki kontakt. I da, ima 29 godina. Unaprijed hvala.