Drage cure, molila bih vas za misljenje.Uskoro punim 25. i osjecam se nikad usamljenije i praznije.Pocela san preispitivati sebe i svoj zivot.Ono sto me najvise muci je to sto ne znam i ne mogu voljeti. Zaljubila sam se jednom sa 14 godina,nesretno, poslije imala dvije veze koje su zavrsile iz razloga sto ja nisam bila zaljubljena.usla sam u te veze jer sam htjela ljubav, zajednistvo, osjecaj da imas nekog uz sebe kad ti je najteze i provodis s njim sve lijepe i manje lijepe trenutke. Od pocetka sam vidila da to nije to, da su mi dragi al da tu nema zaljubljenosti al sam se mucila pokusavajuci na silu stvoriti u glavi osjecaj ljubavi i misleci da ce se ona razviti s vremenom.ali nije. i tu sam izgubila 4 godine mladosti.nije mi tog toliko zao vec toga sto se nikako ne mogu zaljubiti.imala sam tu i tamo poneki flert,bilo je tu prilika al nikad se nisam zaljubila. tuzna sam jer imam osjecaj da ne mogu voljeti, dosta se tesko otvaram i imam osjecaj koliko god ja to htjela da kao da nisam sposobna voljeti.inace sam osoba sa malo samopouzdanja , imam razvijenu socijalnu fobiju i mucim se sa svim unutarnjim strahovima al se nekako bojim da nikad necu pronaci nekoga koga cu voljeti bas onako kako treba bez razmisljanja jel on taj pravi.meni je ljubav najvaznija u zivotu i toliko bi htjela imati decka, pa muza i obitelj jer u tome vidim smisao zivota, dosta sam tradicionalna osoba.pokusavam se opustiti i sto manje razmisljati i onda upoznam nekog i sve bude super, decko za 5 ali ja ne mogu razviti osjecaje nikakve.kao da sam santa leda. toliko zelim al nikakve emocije osim dragosti.imala sam 2 decka, predivne osobe obojica, druge bi sve dale za takve decke, ali nista. ostavila sam ih kad sam konacno shvatila da tako ne mogu dalje.i sad soliram 2 godine i nikakvog pomaka.bojim se buducnosti, bojim se da cu ostati sama jer godine idu a ja sve manje izlazim i upoznajem ljude, faks sam zavrsila, prijateljice se pocele udavati, a ja na samom pocetku.bojim se da je problem u meni, mom nesamopouzdanju jer sam osoba koja je samokriticna,ne cijenim se bas i ne volim i mozda onda ni ne mogu zavoljeti nikog.sto mislite?