Anonimni korisnik

Drage cure. Evo ja sam jedna od starih prastarih članica ovo...

Drage cure. Evo ja sam jedna od starih prastarih članica ovoga portala i nisam vam pisala ima već puno vremena, ali evo mene opet vama sa jednom tako 'slasnom pričom', nažalost da, stvarna je. Evo ovako, upoznajem dečka prije 7 godina iz inozemstva. Ja imam 17 na 18, a on 23. Održavamo vezu na daljinu najviše preko onog dobro starog MSN-a. Porukice za laku noć su slasne i olakšavaju mi napete školske dane gimnazije. Volim se hvaliti sa njegovim fotkama na mobitelu, ponosim se njime u svakome smislu. Vjerujem u ovu vezu i dajem se u nju, želim sagraditi jaku vezu. Ja sam jedna fizički isto tako privlačna cura, dobra u duši i srcu i stvarno dobro odgojena. Sve to funkcionira, dečko dolazi u Hrvatsku i ide se na more, uživa se. Svaki dan se čujemo, volim ga svim srcem. Dolazimo do 2. godine veze i vara me, kao daleko sam, iako sam mu rekla da kad krećem na fax se selim kod njega i napuštam Hrvatsku. Prvo je zahladnio, ah škorpion je to, i tako 4 mj. na Facebooku sam viđala fotke od nje, cure koja je stvarno išla sa svime što hoda. Šaljem joj poruku i pitam šta se to tamo događa, dobivam odgovor da je to njen život i njegov, ali moj nikako. Nakon 4 mj. zahlađenja i ne baš čestog dopisivanja preko MSNa (skoro pa nikakvog i nije bilo), ostavlja me preko poruke, i kaže da će mi pomagati ako sam se definitivno odlučila preseliti. Plakanje i moljenje da me ne ostavi.. Sutradan je matura i ja sam doslovno bila izgubljena i buljim u papir pun slova. Nisam se mogla koncentrirati, malo zasuze oči i sl. Ok, položim i to, pošaljem sms mom ex. za sretan Uskrs. odjenom se javlja i počinje sve kao prije. Kao da se ništa nije dogodilo, pomaže mi u papirima i premještanju. Volim ga i opet sam se prepustila njemu i poklonila mu svoje srce. Ali nažalost osjećam da me tamo ljudi ne prihvaćaju baš, radi tog mog karakera koji se tamo eto nikome baš ne sviđa. Idem dalje, učim, upoznajem sve novo, novi jezik, novi stil odjevanja, novi hobbiji. Obožavam njega i još uvijek srce zaigra kada mu se približim. Nekako sve ide, iako primjećujem da ne izlazimo više često i da je stalno ispred komjutera - videoigrice. Njegovi prijatelji, prijateljica jedna me sve više uvodi u svijet varanja, ona sama ima dečka već 12.god i spava sa svim njegovim prijateljima. Ja od toga odlučno bježim. Drugi prijatelj ima dugu vezu koja se prekida radi utjecaja ove prijateljice već navedene. Nalazi si novu curu, strankinju i nastavlja je varati sa već navedom prijateljicom i tko zna s kim sve ne. Na poslu njegov prijatelj me nagovara da si nađem ljubavnika. Sama majka od mog dečka je ostavila njegovog oca i valjda spavala sa njegovim prijateljima. Od ovog 6.mj. dolazi do drastičnog zahlađenja, kao prije 5 godina. Pokušavam razgovarati ali ne uspijevam saznati u čemu je problem, jer ga stalno 'baca' na mene i to što ja želim svoj fax završiti i sl. iako mi baš neide jer je na stranom jeziku, ali se trudim. Mislim da je to ipak moj dio života i ja se ne uplećem u njegov posao pa nebi niti on trebao ako me ne želim podržati u naumu. Ja ga nikakve novce ne pitam, čak sam mu neke vraćala kad mi je pomogao oko nečega, pa nevidim zašto stalno priča da je fax skup, a neželi mi pomoću u svemu tome. Sve mi više govori da mu se ne sviđa kako se odjevam i da nemamo skoro ništa zajedničko. Ne pomaže mi u mojim stvarima. U vezi se osjećam usamljeno. Odlazim u Hrvatsku posjetiti moje roditelje u 8.mj i moram raditi novu osobnu. Ostajem duže od planiranog i opet mu šaljem poruke, stalo mi je do njega i dopisivanja. Nisam ga nikada varala i nisam ga nikada htjela povrijediti u nikakvom obliku. On odlazi u Amsterdam sa prijateljem da se makne od problema kako kaže. Opet se dopisuje i šalje mi neke polugole fotke. Okk, čudne fotke odjednom, ali ok. Vraća se doma i sve manje se dopisuje. Par puta me provocira na neki glupi muški način ali ja ne mu dižem ego i ne se pjenim. Zamolim ga da nazove neki broj za fax i neće, onda par dana prođe i opet ništa. Odlučim se sama pobrinuti za to. Sve manje se dopisujemo i on iscenira da ga nema već 13 sati na Whatsappu, ja zabrinuta i zovem njegov prijatelja koji se sprda. Dečko mi više niti ne piše praktički i ostavlja me bez nekog konkretnog razloga - želi biti sam, preko Whatsapp poruke. Ne želi me vidjeti i neželi da dođem po stvari još 2 tjedna. Javlja se nakon 3 tjedna i želi da se pokupim i nađem novi stan i posao i daje mi samo tjedan dana da mogu biti kod njega još, a onda na ulicu. U tjedan dana se ništa nažalost nemože naći, znate kako je, uvijek je tu čekanje, to dugo čekanje kada se traži novi posao i novi stan. Srce mi se slama, uništio mi je cijelo ljeto, nije želio ići samnom na more, plačem, plače čak i mama kad me vidi u ovome stanju. I ostavlja me sada, kada je hladno tj. baca me na ulicu, a ja se išla i preseliti jer sam htjela biti s njime. Kaže da će mi pomoći u svemu i čak se ispričava, da je njegova krivica, da nismo pričali kada smo trebali, da mu je žao i da je zabrinut za mene. Ok ja ga tješim, što nisam trebala, pita me dali znaju moji roditelji, kažem da, onda mi traži neke bezveze poslove i ostavlja linkove. Odmah isto tako razglasi svima da je napokon slobodan i valjda je bio sretan cijelu noć dok sam ja plakala i s roditeljima razmišljala kako naprijed. Danas ujutro odem mu na Fb i vidim kako mu je jedna prijateljica napisala: 'Bravo majmunčiću za tvoj nogometni podhvat, čula sam sve' a on odgovara: 'Pa prije ili kasnije moralo se desiti' i briše njen post. Kasnije piše opet neke glupe izreke i veliča svemir što inače nije nikada radio i javlja mu se prijatelj i govori mu: 'Taj dim od gorenja ti prži mozak' a moj ex. piše: 'Volim pucketanje prženja.' Meni se je zgadio s ovim porukama na Fbu, i došla sam polako preko njegovog nekog 'novog' prijatelja do uzroka ovog raspada. Njegova ljubav od prije 5 godina koja mi je uništila vezu, je opet single nakon 5 godina i on je s njom. Šalje mi njene prijatelje stare i želi indirektno da si nađem novog dečka koji je njen prijatelj i da me uvodi u ono gnjusno varanje i orgijanje. Nešto odvratno, osjećaj gađenja i straha me proganja, bespomoćnosti. Cijelo ljeto je bio s njom, cijelo ljeto me je varao, iako mi nije ništa rekao. Ja tu osobu ne prepoznajem više.. On je zlo i stalno želi i dalje da odustanem od faxa i svih mojih stvari i ciljeva. Evo ako biste mogle malo prokomentirati, hvala.

Hej, slobodno nam se obrati

Imaš pitanje vezano uz ljubav, bolne mjesečnice, što da dalje napraviš u životu, poslu?
Postavi Pitanje