Cure,help !

Nakon skoro 4 godine veze nalazim se u nezgodnoj situaciji.

Dakle ovako, prve tri godine su bile pune ljubavi,dodira,zagrljaja i paznje, no zadnju godinu s njegove strane sve se umanjilo. Kada kazem umanjilo zelim reci da ljubavi skoro uopce nema osim ako ja ne "inzistiram" na pusama i ostalome.
Nakon nekog vremena pocela sam se uistinu zabrinjavati i osjecati usamljeno te sam odlucila razgovarati s njim o svemu. Evo kako je razgovor zavrsio: optuzio me da sam depresivna i da bih trebala potraziti pomoc od strucne osobe, misli da ne znam biti sama i da ovisim o njemu, previse trazim od njega i nemam nikakvo pravo nikoga traziti ljubav i paznju jer je to cisti egoizam.
Po onome kako sam ja dozivjela njegove rijeci ispada da ako on mene npr. ne zagrli ili ne poljubi 10 dana, ja se nemam pravo zabrinuti jer moja sreca ne smije i ne moze ovisiti o njegovim pusama. Ako trazim da napravimo nesto zajedno za njega znaci da ne znam biti solo i da ovisim o njemu itd.... Uistinu ne znam ni sama sto da mislim.
Inace...zivimo skupa, ja dolazim s posla doma oko 19h i vrijeme provodimo tako da pojedemo i eventualno gledamo tv zajedno. Smatram se veselom osobom ,no pocela sam se cesto brinuti oko naseg odnosa.
Puno hvala na paznji i odgovorima.