bok svima, u braku sam dvije i pol godine i imam kcerku koja ce uskoro imati dvije godine.sa svojim sadasnjim supurgom sam se zabavljala 8 godina prije nego sto smo stupili u brak.glavni i osnovni razlog zbog kojeg trazim savjet je finansijsko-psiholoske prirode, ako zanemarim sitna prepucavnja i natezanja kako bih izbjegla previse detalja i kako ne bih ovo pitanje ucinila predugackim. naime, moj suprug radi a ja ne.njegova primanja su pristojna te imamo za pristojan i neproblematican zivot.ipak tu nema prostora za razbacivanje.ipak, moj muz me optuzuje za rasipnika (iako se ja nerjetko odricem i najosnovnijih zenskih potrepstina u korist nase zajednice) i cim potrosim i minimum vise novca nego sto je "planirano" ( u njegovoj glavi, zajednicki ne planiramo potrosnju) on mi uskracuje baratanje novcem i kontrolise moje ponasanje na taj nacin sto mi svakodnevno ostavlja "dzeparac" kada odlazi na posao koji svakako prevazilazi prosjecne dnevne troskove ali s kojim se ne moze ni priblizno nista kupiti s obzirom da mnoge svakodnevne potrebstine nije moguce kupiti "na komad" te me na taj nacin prisiljava da kupujem 300g mesa, 2 glavice luka, 1 sargarepu, 2 banane...ukoliko hocu da "priustim" svom djetetu jelo. u pocetku sam se nadala da ce shvatiti da grijesi, ali ovo vec predugo traje a ja sam bijesna i odlucna to prekinuti i pod cijenu razvoda. osim sto me svakodnevno dovodi u nezgodan polozaj jer svako malo moram trckarati po svakakvim vremenskim uslovima, bez auta (njime naravno ide ona na posao) sa malim djetetom po prodavnicama, jos se i osjecam strasno ponizeno a bijes i nezadovoljstvo nastale zbog ove situacije neprestano gomilam u sebi ( jer svadjom i razgovorom do sad uopste nisam uspjela da ga urazumim ) koji uticu i na sve ostale sfere naseg braka.osim sto beskarjno cjepidlaci s novcem (iako ne djeluje da je skrt) konstantno mi zvoca i nalazi zamjerke u svemu sto radim, tj. i kada sve odradim savrseno on se koncentrise na pronalazenje eventualnih propusta te ih s lakocom izgovara kao da zeli da me prekori da ne bih slucajno pomislila da sam nesto uradila "dobro". puna mi je kapa osjecaja "nesavrsenosti" i "nekompetencije" koje ne mogu da postignem ma koliko se trudila, te ne zelim vise ni da se trudim vec zelim biti dobra ovakva kakva jesam. pa makar sebi. prioritet mi je moje dijete, te se nastojim njemu obezbjediti normalne uslove za zivot pa sam spremna na saradnju sa suprugom i spasavati brak. ali po nekad mi se cini da napetost i nezadovoljstvo koje on stvara u meni, negativno utice na nase dijete jer je ono po cijeli dan samnom. da li ste vi imali slicnih problema ili ja pretjerujem? s obzirom da moj suprug ima sposobnost uvjeriti me da sam ja za sve kriva ne mogu vise da razgranicim sta je dopustljivo a sta ne. postoji samo neki osjecaj unutar mene koji mi govori: ma dosta vise, nosi se u vraziju mater i ti i tvoja plata, i tvoj rad, i tvoja zlovolja...pusti me da disem kao slobodan covjek, ugusicu se!