Bok svima. Imam jedan problem, u vezi sam godinu dana i veza mi je s jedne strane toliko predivna da ne mogu zamisliti ljepšu, a s druge strane mi je toliko teško da bih najradije sve prekinula. Žao mi je što cijelo vrijeme nije 'srednje' lijepo. Uglavnom, moj dečko je bio u vezi tri godine i ko da još uvijek nije prešao preko toga iako smo već godinu dana zajedno. Nedavno mi je posudio hard i na njemu sam vidjela stotine slika s njegovom bivšom, ponekad je zna spomenuti, u zadnje ga vrijeme smeta što ga zovem kako ga je i njegova bivša zvala. MOžda mene te stvari i ne bi mučile da ja tu curu ne poznam, a poznam je iz njegovih priča o kojima mi je pričao na našem početku veze, ponekad se znam zapitat zašto sam uopće nastavila vezu s njima kad je stalno pričao o bivšoj. A prije kojih par mjeseci me nazvao i njenim imenom (iako su jako slična imena, nema goreg osjećaja od toga) . Znam da je i njegova mama obožava. Prešla sam preko svega toga jer ga volim i jer iz razgovora mogu zaključiti da mu bivša više ništa ne znači i da takve sitnice poput slika, imena i svega što sam navela nisu neki razlog za prekid cijele veze. Misla sam da sam prešla preko toga, i onda dođu neki dani kad ponovo počnem razmišlljat o tome svemu, spajat komadiće i stvorit cijelu sliku koja je možda iskrivljena i nije točna, ali u mojoj glavi je to jedino moguće rješenje - da prekinem s njim. I tim svime, polaku mi prestaju emocije prema njemu. Teško mi je, volim ga, hoću ga pored sebe, ali hoću njega, a ne i njegovu bivšu. Sto puta smo o tome razgovarali i kao 'rješili'. Rješili na tjedan/dva i opet ista stvar. Što da promjenim? Dosad mi je upalilo kad sam mu ajmoreć vratila istom mjerom, dok sam 'slučajno' ostavila sliku od mog bivšeg upaljenu, užasno sam se osjećala, ali je shvatio da nije ni meni bilo lako dok sam ja gledala sve cicimici slike s njegovom bivšom. Jednostavno, ne želim se inatit, a ne znam koji je drugi način.