Bok cure..želim s vama podijelit svoj problem da čujem kako bi vi regirale..i što uopće napravit u takvoj situaciji.. dakle,u dugoj sam vezi,oboje smo studenti,nemamo stalan posao,a problem je taj što uvijek ja sve plaćam cuge,zajedničke izlazke,odlaske na večeru/pizzu pa čak i kad idemo zajedno u studentsku menzu on "nema" tih par kuna.:S S druge strane za sebe i svoje potrebe uvijek ima,npr.odlasci na tekmu,odlasci svud i svakud s frendom (za kojeg sumnjam da mu plaća baš uvijek). Prošlo je ljeto išao je na more na par dana i za to je imao novaca,a kad smo mi trebali ići zajedno,za to naravno nije imao novaca. Kad ga pitam kako to da ima za tak nešto,a nema za mene,za nas,za platit što odemo jednom u tjednu na cugu onda odgovori da je nešto prodao što mu ne treba i sl. ili da štedi za nešto i tak stalno..ok,prvo mi to nije smetalo,bitno da smo zajedno,ali sad.. Nisam materijalist i nije mi to bitno da mi plaća sve i kupuje sve i svašta,ali zbog ovog se više stvarno glupo i jadno osjećam...:( doslovno kao da me iskorištava i u zadnje vrijeme ja često kažem "nemam za cugu,nećemo ić" pa budemo kod mene ili ja kod njega. Za rođendan sam dobila poklon u vrijednosti jedne čokolade,ne bi mi to smetalo,ali kad mi kaže kako frendu kupuje poklon u vrijednosti od cca 100,200 kn..dođe mi da se zapitam kakvo mjesto ja u njegovom životu zauzimam... :( Da započnemo o tome razgovarati,završilo bi njegovom ljutnjom i ne bi bilo normalnog razgovora jer je on tip osobe koji sve shvaća kao kritiku,a ja nemam živaca za to jer uvijek ja u takvim situacijama završim sama u suzama,objašnjavajući čovjeku s kojim sam toliko dugo u vezi,a on me ne razumije... :( zato mi je lakše nastupit sa stavom "sorry,nemam".. premda znam da to nije rješenje... :( nisam materijalist i bitniji su mi osjećaji,ali vidim i sama da ispadam pomalo glupa i naivna u svemu ovome...