Bok cure! ja sam prije mjesec dana trazila vas savjet jer meni i decku nedostaje komunikacije, prvenstveno zbog mene jer sam ja zatvorena a njega hvata panika jer ima 29 godina i nesređen život. Uglavnom prekinuli smo, tj. on je mene ostavio. Prije dva mjeseca iznjeli smo problem na vidjelo kako smo prestali komunicirat i kako se viđamo 5 minuta dnevno i kako je svako zaokupljen svojim osobnim problemima a nismo rjesavali zajednicke. meni se osobno tesko otvorit a pogotovo u situaciji od 10 minuta dnevno. Rekli smo da cemo poradit na tome al meni su i dalje trajali ispiti i ucila sam i dan i noc a on je radio..... Međutim on se od dana kad smo mi shvatili da imamo problem ponasao totalno hladno i distancirano, ono poceo se ponasati prema meni ko prema nekoj poznanici. I svaki put kad bi ja nacelu temu zasto se on tako ponasa, da li on zeli prekinit , on bi rekao da ne zeli, da se tako ponasa jer je izgubljen i muce ga nasi problemi a nista se ne rjesava i da se on trudi( iako ja truda vidila nisam)... I eto sad su meni zavrsili ispiti, on na godisnjem i napokon da se malo posvetimo jedno drugome no on se totalno prema meni hladno ponasao, bez zagrljaja, poljubaca i svaki put kad bi mu ja ukazala na to on bi rekao: ja se nesvjesno tako ponasam jer ne znam rjesenje za nase probleme, totalno sam izgubljen, mozda kad ti ne bi toliko razmisljala osjecajima nego razumom mozda bi i mogli pristupit rjesavanju problema jer ovako ne mozemo nista, nista se ne mjenja. To je bilo prije 3 dana. Da bi mi dosao danas da on ne moze vise bit u ovoj vezi, da njemu ne fali osjecaja ali da on nije petnestogodisnjak da se povodi za osjecajima. da njemu razum govori da mi nismo jedno za drugo i da on zeli prekinit, da nije zadovoljan. Iako situacija nije bila idealna zadnja dva miseca ipak san se nadala da cemo moc sad nesto popravit kad smo oboje slobodni tako da me to malo sokiralo... jos pogotovo sta sam se s njim zamisljala u braku, ne sad odmah ali za koju godinu... On je rekao da je mlađi da bi ostao u vezi pa da vrijeme pokaze da li smo jedno za drugo al da on sad jednostavno nema vremena cekat jos koju godinu da se to rjesi! Ja sam slomljena....jos su mi sve prijateljice ovde di studiram otisle doma il negdi a tako je i kod kuce, nema mi uopce prijateljica u gradu tako da sam osuđena sama na sebe.... razmisljala sam o tome da otiđem doma al stvar je u tome da doma ne mogu ucit jer mi je puna kuca a ovde super ucim jer sam sama a s druge strane doma bi mi bilo lakse jer ne bi bila sama jer me ovde vata panika. a cim sam mami spomenila da bi dosla doma na koji tjedan ona je poludila jer sam joj vec prije rekla da cu ovde provest ljeto i ucit jer sam pred diplomom a trebala sam vec prije diplomirati i nisam uspila dati neke ispite tako da s eona odma pobunila da je bolje za mene da ne dolazim doma na duze vrime jer necu nista naucit. u pravu je al opet.....danas mi je grozno al nadam se da ce me proc brzo.... Samo mi nije jasna njegova hladnoca s kojom je prekinuo sa mnom a tvrdi da osjecaja ne nedostaje.... Samo san tila par rijeci utjehe... Bili smo skupa godinu i 4 miseca